Moje ime je Stjepan Lach i bavim se pjevanjem. Kroz bavljenje pjevanjem prošao sam najviše kroz kazalište, a mogu reći da se od nedavno krećem sitnim koracima po našoj pjevačkoj estradi. Radi se o jednom specifičnom svijetu gdje su neke stvari izraženije nego primjerice u nekom uredskom poslu. Moja želja uvijek je bilo pjevanje, ali sam spletom životnih okolnosti do sada dosta vremena proveo u kazalištu i to uglavnom u mjuziklima.

Kada danas gledam s umjetničke strane, mjuzikli su mi dosta pomogli otvoriti se i biti opušteniji na pozornici tako da mogu svo to iskustvo od 300-tinjak odigranih predstava danas ugraditi u svoje pjevačke nastupe i podići ih na neku višu razinu. No, na stranu umjetnost. Gledano s duhovnog i moralnog aspekta, radi se o jednoj prilično infektivnoj sredini, o skliskom teritoriju, gdje te svijet i njegove zavodljivosti lako mogu skrenuti s pravog puta. Kao i svugdje, postoje i ovdje dobri, pošteni i religiozni ljudi, ali takvi su obično nadglasani okolinom koja se trudi nametnuti „svoja pravila“.

Stoga je važno biti jaka i izgrađena osobnost. Sjećam se da sam baš u to vrijeme kad je trebalo odlučiti želim li se izgrađivati kroz kazalište ili u nekom drugom smjeru pohađao ignacijanske duhovne vježbe.

Kada je na red došlo promišljanje o životnom pozivu srce mi je jasno odgovorilo da je pjevanje moj talent koji trebam razvijati i dijeliti s drugima. Radi toga sam odlučio da ću dati sve od sebe da budem što bolji, a nepisano pravilo u tom svijetu jest ako se pokažeš kroz jedan projekt, drugi će ti dolaziti sami.

Tako sam nakon prve audicije ulazio u podjelu za još nekoliko predstava i ubrzo sam od kazališta imao pristojne prihode, a uz to, radio sam ono što volim i s osmijehom se vraćao kući. Zašto je važno biti izgrađen da bi se upustio u taj svijet? Zato što će te u protivnom malo po malo uzimati i nećeš se ni snaći, a uhvatit ćeš se kako si na tko zna kojem već kompromisu. Ono što želim istaknuti je da ja nijednom nisam u tim krugovima započeo temu o vjeri.

Ljudi vide da si drugačiji

Ipak, svi su znali da sam praktični vjernik. Do toga dođe jer ljudi vide da si drugačiji. „Ne može se sakriti grad koji leži na gori.“ Tako se ne može sakriti ni Krist, ako je u našem srcu. I on odande kao da „provocira“ tvog kolegu koji ga traži, a ni ne zna da ga traži, koji ga je gladan, ali je preponosan da si to prizna. U takvim situacijama ti ne moraš ništa govoriti. Tvoj primjer neka govori za tebe. Tako je u svim životnim situacijama, ne samo ovdje. Ono što će se kušati kod tebe kad se nađeš u takvoj situaciji je tvoja dosljednost. Jer svijet koji ne razumije tvoje principe, neće čuti tvoje velike „evangelizatorske“ riječi, njemu će puno duže ostati u glavi ako te vidi kako na predstavu ili nastup dolaziš s Mise. I to radostan, normalan, u skrovitosti.

Isto tako, nije se dobro previše pouzdati u vlastite snage. Ponekad nesvjesno počneš s kompromisima, a zato je dobro uza se imati iskrene prijatelje koji će ti pomoći to na vrijeme osvijestiti i potaknuti te da to ispraviš. Siguran sam da danas ne bi o ovome pisao da oko mene nisu bili ti ljudi. Bez njih bi već odavno zalutao jer sam usprkos svemu i dalje slab. A tu je i najbolji prijatelj koji je naša prava snaga, Isus. Čvrsto vjerujem da on vodi i upravlja cijeli moj život i da svaki moj krivi korak ponovno vraća na pravi put.

S publikom nemam nikakvih problema radi činjenice što sam vjernik. Dapače, smatram to i plusom. Ono što radim kroz vlastiti autorski rad slika je mene i tu ne možeš slagati publici jer će ona to primijetiti. Ako ja u svojim pjesmama pjevam o ljepoti života, o radosti, o vjeri, o braku, ljubavi, prijateljstvu, čedno i dostojanstveno, pametno i zrelo, to će privlačiti takvu publiku. Isto tako, u današnje vrijeme društvenih mreža nastojim sa svojim pratiteljima dijeliti isključivo dobre, pozitivne i bitne informacije, tako da mi je drago jer znam da imam publiku koja se u nečem takvom može pronaći. Što zračiš, to i privlačiš.

Dosad sam stvarno imao sreću raditi vrlo kvalitetne projekte s vrhunskim profesionalcima, a smatram ako je netko profesionalac da je jedini kriterij koji utječe na njegov izbor i odluke stručnost pojedinca tako da radi svoje vjere na taj način nisam bio drugačije tretiran.

Pozvani smo biti hrabri

Svoju vjeru treba živjeti gdje god nas Gospodin poziva. Ako ću odvajati dijelove života pa biti „s Bogom“ u poslu, ali ne kod kuće sa svojom obitelji ili obrnuto, nikakav sam katolik. Ako se ispovijedam dvaput mjesečno, ali sam se kompromitirao pa u svojim nastupima ne dam da se primijeti da je to taj isti katolik, nisam nikakav katolik. Svi smo pozvani biti „svijetlo svijeta i sol zemlje“: svugdje i sa svakim. I nije život na sceni loš i težak, ne želim da ikome bude odbojan. On sadrži puno lijepih stvari i nosi sa sobom mnogo blagoslovljenih trenutaka. Mi kao kršćani pozvani smo biti hrabri i ići u svaki dio društva svjedočiti svojom radošću, osmijehom i primjerom živoga Boga.