"Mnogi naši pjevači sada su kod Gospodina. Gore je zbor koji čeka na nas ostale. Mnogi nas čekaju, roditelji i obitelj; a ja imam i četiri brata koji su gore. Ovdje smo doma, a kad dođemo Gore opet ćemo biti doma", istaknuo je Josip Škvorc tijekom gostovanja na Hrvatskom katoličkom radiju.
U emisiji Sacro ritam HKR-a gostovao je Josip Škvorc koji je u nedjelju obilježio 40 godina vođenja mješovitog zbora zagrebačke župe sv. Josipa i 50 godina od osnutka vokalno-instrumentalnog sastava Prijatelji. Kao zborovođa, nakon što je obnovio i vodio zbor u Cerniku pokraj Nove Gradiške, bavljenje glazbom nastavio je u Zagrebu. Na prijedlog svojeg prijatelja vlč. Mije Gabrića iz VIS-a Prijatelji, postaje dirigent župe sv. Josipa.
“Došao sam kod vlč. Augustina Holija i za čas smo se dogovorili. Zbor je bio u procesu gašenja, no radom smo pomalo okupljali ljude i kompletirali glasove, i sada je iza nas 40 godina”, posvjedočio je Škvorc.
Statistiku ovaj zborovođa nikada nije vodio. Brojna slavlja, mise i nastupi ostaju u lijepom sjećanju. Kako kaže, on ne bi stavljao naglasak na ovih 40 godina da nije bilo nagovora od strane njegovih pjevača, župnika i žene.
“Ono što mogu reći je da samo naučili 14 zborskih misa, a u repertoaru se nalazi 7 pučkih misa i mnoštvo moteta za prikazanje tijekom misnog slavlja. Za svaku nedjelju kroz čitavo razdoblje A, B i C liturgijske godine dovoljno je da pogledamo čitanja i iz bogatog repertoara odaberemo prikladnu glazbu. Naš princip je jednostavan. Pjesme ne zaboravljamo, ponavljamo ih kad god se pruži prilika kako bi bili spremni uzveličati misno slavlje”, rekao je Škvorc.
Slavlje povodom 40 godina djelovanja kao zborovođe obilježili su i nastupi dječjeg zbora, zbora mladih Izvor, zbora Sjaj i zbora gospođa. U cijelu priču uključio se i tamburaški orkestar kojim Škvorc ravna proteklih deset godina.
“Mnogi naši pjevači sada su kod Gospodina. Gore je zbor koji čeka na nas ostale. Mnogi nas čekaju, roditelji i obitelj; a ja imam i četiri brata koji su gore. Ovdje smo doma, a kad dođemo Gore opet ćemo biti doma”, kazao je.
Velika želja Josipa Škvorca bila je da kroz godine obnavlja mješoviti zbor pomlatkom koji prolazi kroz zbor Izvor. Ta želja se nije ispunila jer se mladi nikada nisu dovoljno “uozbiljili” da napuste repertoar koji su pjevali u zboru Izvor. Danas kao nasljednika svoje generacije Škvorc vidi zbor Sjaj.
O podjeli da svi moraju proči dječji zbor, zbor mladih pa tek onda mješoviti zbor gost emisije Sacro ritam rekao je da “netko ima ljubav prema klasičnoj glazbi, a druga osoba prema popularnoj duhovnoj glazbi. Izvor je primjer zbora koji ima iznimno visoku kvalitetu izričaja, a kad im je to postao habitus, dosegli su razinu izvrsnosti koju sad svi prepoznaju.”
VIS Prijatelji tvorili su franjevački bogoslovi s Kaptola 9 koji su paralelno sa Žeteocima prepoznali vrijednost duhovne glazbe kao duhovni sadržaj koji se pretakao u popularnije “lake” note.
“Činili smo sve kako bi bili bliži mlađim naraštajima, i to se pokazalo sretnim odabirom. Djelovali smo pet godina i izveli mnogo novonastalih duhovnih šansona i skladbi. Jednu od najpoznatijih pjesama koja danas ima status evergreena napisao je Petar Kinderić i zove se Molitva. U to malo vremena obišli smo sve europske centre gdje su živjeli naši ljudi, a imali smo više od 200 koncerata”, prisjetio se Škvorc i dodao da je njegov ulazak u VIS Prijatelji zahtijevao učenje trube, čega se on zdušno prihvatio.
Uz pomoć prodaje posljednjih dviju ploča te sviranjem u katoličkim misijama, Prijatelji su skupili novac kojim su pripomogli izgradnju crkve u Sigetu.
“Kada smo otišli izvan granica naše domovine, od prvih nastupa kupili smo kombi koji nam je bio potreban za daljnja putovanja i svirke. Kupili smo i instrumente te se vratili sa 60.000 njemačkih maraka za izgradnju sigetske crkve”, naglasio je Škvorc.