Glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić ove je godine dobio nagradu Hrvatskog katoličkog društva povodom 40. obljetnice aktivnog novinarskog djelovanja te za izuzetan doprinos katoličkome novinarstvu kroz novinarsko i uredničko djelovanje. Za Hrvatsku katoličku mrežu mons. Miklenić osvrnuo se na 40 godina svog novinarskog rada, kako je to bilo biti katoličkim novinarem u vrijeme komunizma te kako je uopće postao novinar.
Mons. Ivan Miklenić autor je brojnih izvještaja, reportaža, intervjua, formativnih, polemičkih i drugih članaka u Glasu Koncila, a najprepoznatljiviji je po svojim uvodnicima. Autor je oko 400 odgovora u rubrici „Naši razgovori“ te više od 600 komentara. Radove je objavio i u više domaćih i inozemnih crkvenih časopisa. Više znanstvenih i stručnih radova objavio je u različitim zbornicima, a objavio je i više predgovora i pogovora u knjigama drugih autora. Bio je sudionik znanstvenih simpozija o kardinalu Franji Šeperu i o zločinima komunizma u organizaciji Matice hrvatske te sudjelovao kao predavač na više međunarodnih medijskih susreta. Nastupio je na više kolokvija, tribina, stručnih skupova, okruglih stolova, medijskih tečajeva i slično. Uredio je više knjiga i zbornika.
Što Vam znači nagrada koju ste dobili za 40 godina aktivnog novinarskog djelovanja?
Smatram da to nije nagrada samo meni već i ekipi s kojom surađujem. To je nagrada Glasu Koncila. Naime, da bih ja mogao funckionirati i doprinijeti društvu potrebna je suradnja mnogih. Zahvalan sam svima koji su surađivali kroz sve ove godine s Glasom Koncila. U tom smislu ovo je priznanje svima.
Poznati ste po svojim kolumnama koje redovito odzvone i u drugim medijima. Kako se odlučite za temu o kojoj pišete u svojoj kolumni?
Vrlo često su tekuća događanja i ono čime se bavi opća javnost ono što nameće temu za moju kolumnu. Potrebno je puno puta priključiti se toj raspravi u javnosti s vjerničkog gledišta, crkvenog aspekta ili etičkog stajališta. Vrlo se često tema sama nameće. Ponekad temu treba i pomno izabrati pa nju biram uz veliku pomoć Duha Svetog. Pokušavam u svojim kolumnama progovoriti o uistinu relevantnim temama.
Progovarate o aktualnim političkim i crkvenim pitanjima. Koji je cilj Vaših kolumni?
Uvijek je cilj služenje općem dobrom, kako crkvene, tako i narodne zajednice. To je polazište Glasa Koncila za razliku od drugih medija koje ipak imaju neke svoje interesa. Osobno kao autor nemam nikakvih interesa osim da bude bolje u Crkvi i društvu. To mi daje za pravo da kritično progovoram o društvenoj stvarnosti te da potičem na dobro. Uvijek govorim s dobrom namjerom u cilju da se nešto pomakne naprijed.
Jedna od vaših tema je i medijska manipulacija. Na koji način progovarate o medijskoj manipulaciji? U kojoj mjeri je ona prisutna u hrvatskom društvu?
Medijska manipulacija je nažalost trajno prisutna u hrvatskom društvu. Kad ona eksplodira, ja tek onda reagiram. Inače bi se stalno mogla voditi u Glasu Koncila kronika tih medijskih manipulacija. Ne želimo to raditi kako ne bi stvarali blokove u društvu. Međutim kad se prevrši mjera onda se reagira. Mislim da je dobro čuti glas koji daje nadu ljudima koji su zgranuti tim pritiskom koji se zna dogoditi u medijima, a zapravo je riječ o nečemu što se pretjeruje te ocrnjuje nadu i život.
Djelovali ste zapravo i u doba komunizma. Kako je bilo biti katolički novinar u to vrijeme?
Važna razlika između komunističkog vremena i današnjeg demokratskog je da je tada bio sužen spektar tema. Društvene teme su dolazile u obzir ako im se moglo pripojiti nešto vjersko. No u Glasu Koncila imali smo metodu “svete vodice”. Naime ako bismo govorili o društvenim temama u tekst bi dodali biblijske citate ili citate iz života svetaca te nitko nije mogao reći da to nije vjerski tekst. Primjerice Glasnik sv. Antuna Padovanskog bio je zabranjen jer se u jednom članku u serijalu o današnjem blaženiku Ivanu Merzu govorilo o njemu kao profesoru te nije bilo ničega vjerskog. To je bilo nevjerojatno. Danas više nema teme o kojoj mi ne možemo govoriti.
Kako ste se počeli baviti novinarstvom?
Može se reći da sam se ozbiljno počeo baviti s novinarstvom s 25 godina premda sam već u prvom razredu gimnazije na Šalati 1969. godine uređivao list “Pokušaji” s današnjim vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšićem. Potom sam kao student bio jedan od urednika Spectruma, a prvi tekst u Glasu Koncila objavio sam na trećoj godini studija teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Na petoj godini studija tadašnji direktor Glasa Koncila mons. dr. Josip Ladika pitao me bi li surađivao s Glasom Koncila. Pokušao sam, čak sam đakonsku godinu proveo u redakciji Glasa Koncila. Dogovorili smo se s kardinalom Franjom Kuharićem da nakon svećeničkog ređenja 1980. ostanem u Glasu Koncila. Ostalo je povijest.
Mislite li da ste trebali postati novinar?
Čovjek kad je mlad uvijek mašta. Budući da sam rođen na selu vidio sam se kao seoski župnik. Ispalo je tako da je život otišao drugačije. Danas ne žalim. Mislim da sam kroz ovaj rad služio crkvenoj zajednici koliko sam mogao. Mislim da Glas Koncila služi cijeloj zajednici te da ima svoju vrijednost. Kroz djelovanje Glasa Koncila dao sam svoj doprinos Božjem projektu. Ako je u Božjem naumu da Glas Koncila postoji kao instrument odgoja i informiranja to je velika stvar jer to Bog želi.
Prošlo je 40 godina, što biste izdvojili kao najznačajniji događaj koji ste pratili?
U crkvenom smislu najvećim događajem smatram prvi dolazak Ivan Pavla II. Hrvatskoj 1994. godine. Cijelu noć smo radili da bi završili novine. To smo radili s punim srcem. Bilo je ratno vrijeme kada nitko nije mario u međunarodnoj zajednici za Hrvatsku, a i veliki dio naše zemlje bio je pod okupacijom. U takvom vremenu je Sveti Otac došao s ekumenskom porukom mira i zaista je to bio čudesan događaj.
U društvenom smislu najvažniji događaj, prema mom mišljenju, bio je kad se dogodio prijelaz iz komunističkog poretka u višestranački s kojim je započela demokratizacija, ali nije dovršena. Nažalost mi ni danas nismo u potpunosti demokratsko društvo. Dok god su nam stranke kopije komunističkih stranaka kojima vlada šačica ljudi ne možemo govoriti o demokratskom društvu. Prvo stranke u sebi moraju postati demokratske da bio onda to postalo i društvo. Ali to oslobođanje od ateističkog i totalitarističkog režima u slobodan sustav uistinu je bio važan događaj.
Mons. Mikleniću čestitamo 40 godina novinarskog rada i predanom radu za Katoličku Crkvu!
Emisiju “Medijski putokaz” poslušajte ovdje: