Gospićko-senjski biskup mons. Križić ovim se riječima obratio s. M. Aniti: „Draga s. Anita! Ono što ti kao stariji brat želim jest to: imaj uvijek Isusa pred očima. Ali računaj i s tim da će nekada nadoći i tame, guste magle, kada se ništa ne vidi, i to uplaši kao oblak učenike na Taboru. Nekada će i ruke klonuti kao Mojsiju. Tada svjetlo pruža samo vjera. Ta vjera daje jamstvo da je Bog tada bliže nego ikada. I tada se jasnije mogu čuti one utješne Isusove riječi: 'Ne boj se! Ja sam s tobom'. Toliki su to iskusili. Želim to iskustvo i Tebi, i sebi i svima nama.“
Gospićko-senjski biskup mons. mr. Zdenko Križić predvodio je na Misijsku nedjelju, svečanu euharistiju i Obred zavjetovanja s. Marije Anite od Isusa (Anite Čulo), bosonoge karmelićanke, u Stepinčevu Karmelu, u Brezovici.
„Središnja tema današnjih liturgijskih čitanja je molitva. U prvom čitanju smo slušali kako Mojsijeve uzdignute ruke prema nebu donose pobjedu njegovu narodu nad nadmoćnijim neprijateljem. U Evanđelju je predstavljena siromašna udovica koja svojom ustrajnom molitvom pobjeđuje tvrdokornost i bezobzirnost korumpiranog suca… Veliki biblijski patnik Job ima jednu zanimljivu definiciju ljudskog života na zemlji. On veli: Čovjekov život na zemlji je vojska (7,1). Što je s ovim on htio reći? On zapravo vidi čovjekov život na zemlji kao stalnu borbu: borbu protiv sila zla koje su u nutrini čovjeka i oko njega“, rekao je u propovijedi biskup Križić.
Biskup Križić ustvrdio je da nije lako biti krepostan, dobar, pošten, istinit, velikodušan, uslužan, jer se te vrline postižu samo uz veliku borbu sa samim sobom i zlom oko sebe. Naglasio je da molitva nije i da ne smije biti bijeg od borbe, bijeg od odgovornosti, bijeg od suočavanja sa teškim stvarnostima. Ta i Mojsije nije išao moliti da bi pobjegao od borbe, nego se on molitveno borio do iznemoglosti.
Kakvu snagu ima molitva u životu čovjeka vjere! Isus je to toliko puta ponavljao svojim učenicima, a i sam je to pokazao svojim životom.
Propovjednik je spomenuo i apostola Pavla za koga je bila molitva borba i to iznimno teška, jer je to borba u traženju i prihvaćanju volje Božje i onoga čega se narav plaši i od čega želi pobjeći. „Ruke se ne dižu prema nebu zato da se ne zaprljaju od nekih nižih ili poniznih poslova. Ne dižu se ruke prema nebu zato što se prezire zemlja ili svijet u kojem živimo, nego zato da se taj svijet mijenja… U kršćanskom životu nema podjele na one koji su kontemplativni i one koji su aktivni. Onaj tko je kontemplativan, a nije aktivan, sigurno nije niti kontemplativan. Kontemplativac i operativac su ista osoba.”
Gospićko-senjski biskup istaknuo je da “tko želi biti autentičan Isusov učenik mora moliti žrtvujući se, i mora se žrtvovati moleći. I u tome mora biti ustrajan, kao Mojsije, sve do zalaza sunca. Samo se na taj način dolazi do iskustva da ništa nije nemoguće, pa ni ono što se činilo da ne daje nikakve izglede… Kakvu snagu ima molitva u životu čovjeka vjere! Isus je to toliko puta ponavljao svojim učenicima, a i sam je to pokazao svojim životom. Molitvom je pripremao svoje djelovanje i za molitvu je uvijek nalazio vremena.”
Čovjeka molitve svi traže.
“Kada se u jednoj maloj pauzi povukao nasamo u molitvu Petar ga nalazi i kaže: ‘Svi te traže’. Čovjeka molitve svi traže”, naglasio je biskup Križić. “On je nužno potreban našoj zemlji jer svojom molitvom donosi Boga narodu i nosi narod Bogu,“ naglasio je, i obraćajući se s. M. Aniti rekao, da je upravo to poziv karmelićanke; Crkvi vrlo potreban, ali iznimno težak; da karmelićanka treba imati kao Mojsije uzdignute čiste ruke prema nebu da bi narod pobijedio, ali znati te iste ruke zaprljati držeći u njima krpu za čišćenje ili ručnik za pranje nogu drugima, kao što je radio Isus… “Voda nema te moći da očisti ruke i srce koliko ljubav i služenje. Služenje, ne znam kakvo bilo, nikada ne prlja ruke, a uvijek čisti i ispunja srce.”
Mons. Križić poručio je s. M. Aniti i ovo: „Draga s. Anita! Ono što ti kao stariji brat želim jest to: imaj uvijek Isusa pred očima. Ali računaj i s tim da će nekada nadoći i tame, guste magle, kada se ništa ne vidi, i to uplaši kao oblak učenike na Taboru. Nekada će i ruke klonuti kao Mojsiju. Tada svjetlo pruža samo vjera. Ta vjera daje jamstvo da je Bog tada bliže nego ikada. I tada se jasnije mogu čuti one utješne Isusove riječi: ‘Ne boj se! Ja sam s tobom’. Toliki su to iskusili. Želim to iskustvo i Tebi, i sebi i svima nama.“
Nakon upita, pjevanih Litanija Svih Svetih i molitve, s. M. Anita je položila doživotno svete zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke svoje poglavarice s. Ilijane Terezije Cvetnić, primila svečani blagoslov, kao i crnu koprenu po rukama Oca Biskupa i bila pridružena Zajednici bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.
S. Marija Anita od Isusa, (Anita Čulo), rođena je 1991. godine u Splitu. Tu je primila, u župi Pomoćnice kršćana, na Kmanu, sve sakramente, a od svoje sedme godine živi u župi sv. Marka evanđelista na Neslanovcu gdje sudjeljuje u aktivnostima župe. Bila je član zajednice Neokatekumenskog puta, gdje je produbljivala svoju vjeru i učvršćivala poziv koji joj je Gospodin usadio u srce. Završila je srednju ekonomsku školu, upisuje Ekonomski fakultet. U Karmel ulazi 2013. godine. Privremene zavjete polaže 2016. godine i treća je ovogodišnja sestra iz Splitsko-makarske županije koja polaže svečane doživotne zavjete u Stepinčevu Karmelu.