Predmetci su tvorbeni dijelovi riječi koji se predmeću osnovi riječi i mijenjaju joj značenje. Primjerice, preskočiti (pre+skočiti), prevelik (pre+velik), preblizu (pre+blizu).

Predmetci mogu biti domaćega podrijetla: protuudar (protu+udar) ili tuđega podrijetla: kontraudar (kontra+udar), mogu se dodavati na riječi domaćega podrijetla: suučenik (su+učenik) ili tuđega podrijetla: suautor (su+autor). Tako nastaju raznolike, “miješane” tvorbe – protuakcija, kontraakcija; sumentor, komentor, koautor… Ako želite izabrati, prednost treba dati hrvatskom predmetku.

Neki se predmetci upotrebljavaju i samostalno, a u samostalnoj ih upotrebi ne smatramo predmetcima, nego posebnim riječima. U poznatom stihu Dina Dvornika: Ništa kontra Splita, kontra nije predmetak nego samostalna riječ. Tako na u naljutiti se smatramo predmetkom, a u Pošao je na sastanak. samostalnom riječi.

Predmetnuti se može i eko-, a ono nije samostalna riječ i ne valja ga pisati rastavljeno od osnove kojoj se predmeće, a tako ne valja pisati ni sa spojnicom. U riječima ekologija, ekolog, ekologinja, ekološki to nam je posve jasno jer se -logija, -log, -loginja, -loški ne upotrebljavaju samostalno i nisu samostalne riječi, pa tu ne griješimo, ne pišemo eko logija ili eko-logija.

Međutim, ako je eko- predmetnuto samostalnoj riječi, kao što je brod, lanac, sustav, škola, vrećica često se griješi pa se piše ili rastavljeno eko škola, eko brod ili eko lanac ili sa spojnicom eko-škola, eko-brod ili eko-lanac.

Pravopis je ovdje jasan i izričit, kao što treba pisati ekologija, ekolog, ekologinja, ekološki tako treba i ekobrod, ekolanac, ekosustav, ekoškola, ekovrećice.