Rostohar se u Domovinski rat uključio kao dragovoljac u ljeto 1991. godine. Za vrijeme službovanja u “Alfama” obavljao je zadaće instruktora borilačkih vještina i bliske borbe, vođe specijalističke borbene grupe te vođe specijalističkog borbenog voda sve do kobnog 11. listopada. U monografiji “Alfe žive vječno!” prisjetio se tog događaja koji mu je promijenio život: 

“Nažalost, u pripremi akcije (op. a. Bljesak) ja sam nastradao. Naime, tamo gdje smo mi držali položaj su bile mine. Dogodila se jedna situacija kada smo išli na zadatak iza neprijateljskih linija. Nešto smo zaboravili i ja sam se morao vratiti. Trebao se vratiti jedan drugi kolega, međutim ja sam rekao: ‘Ja ću se vratiti. Ja sam brži.’ Vraćajući se kroz neprijateljski teritorij stao sam na minu. U prvi tren sam pomislio da je netko bacio bombu na mene s obzirom na to da smo bili jako blizu jedni drugima. Kako sam trčeći stao na minu, tako sam se još instinktivno i bacio. To mi je spasilo život jer su ispred mene bile još dvije mine. Mogao sam pasti na njih i poginuti. Izvukao sam pištolj spreman na borbu. Pogledao sam oko sebe. Nije bilo nikoga. Tada sam pogledao svoju nogu. Strahovito je utrnula i dokle je bila čizma ona je bila otkinut i visjela je na komadiću kože. Od sveg tog adrenalina nisam ni zagledao kako je to izgledalo.”

Iako ranjen, otkinute noge, u situaciji u kojoj bi drugi možda i paničarili ostao je priseban. Komadićem užeta, koje je kao instruktor preživljavanja uvijek imao sa sobom, podvezao je nogu i pucao u zrak kako bi kolegama javio da mu se nešto dogodilo. Budući da su bili iza neprijateljskih linija preostalo im je jedino da ga dio puta prenesu, a ostatak prevezu autom. Odvezli su ga u bolnicu Pakrac, međutim ta je bolnica bila razrušena. Nakon toga krenuli su put Kutine, ali tamošnji liječnički tim nije želio dirati ranu, pa su ga nakon dobivene infuzije prebacili u Zagreb. Prošlo je dosta vremena od ranjavanja do dolaska u bolnicu što je značilo i velik gubitak krvi, ali unatoč svemu sreća mu se nasmiješila. 

“Mislim da je prošlo više od pet sati prije nego što smo stigli u Zagreb. Izgubio sam dosta krvi iz pluća i to je bio problem. Doktor je rekao da nisam toliko psihički i fizički jak da ne bih uspio preživjeti. Još sam doktora u Kutini pitao hoće li mi ostati noga. On je samo odmahnuo glavom i tu sam se već pomirio s tim. Kad su me doveli u Kliničku bolnicu nisu imali što napraviti na nozi, nego je samo očistiti. Već je bila otkinuta. Tu sam opet imao sreće jer su liječnici napravili dobru amputaciju”, prisjetio se Rostohar.

Nakon operacije tri je mjeseca proveo na rehabilitaciji, a bolničke dane kratio je “bježanjem” na treninge koje je vodio na štakama, a kasnije na tek dobivenoj protezi. Danas je jedan od najviše rangiranih učitelja borilačke vještine Ninjutsu i ima vlastitu školu ratničkih vještina u Zagrebu, u koju dolaze mnogi pripadnici specijalne policije, vojske i zaštitarskih tvrtki.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.