Riječ je o ideji osnivanja prvog katoličkog narodnog sveučilišta čiji je inicijator jedan od profesora vlč. Marka, koji će ju zajedno s njim pokušati realizirati.

„Nas dvojica ćemo zajedno s novim nadbiskupom pokušati pokrenuti, naravno, prvo institut, zatim pokušati razviti visoko obrazovanje za one koji nemaju mogućnost aplicirati ni na jedno drugo sveučilište“, otkrio je misionar u razgovoru za Katolički tjednik.

Narodno, a katoličko

Takva sveučilišta već postoje – ali nijedno nije katoličko. Cilj je osobito one koji su zapostavljeni, koji su siromašni, koji nemaju, osposobiti za društveni život, za odgovorne službe u društvu.

„Tako se na jedan poseban način može promijeniti mentalitet društva, mentalitet ljudi. U katoličkom duhu odgojiti one koji žele služiti društvu, koji svojim znanjem, svojim titulama, diplomama mogu odgovorno preuzeti u društvu određene službe koje zahtijevaju poštenje, kršćanski moral, osnovna temeljna načela samog evanđelja“, istaknuo je vlč. Jukić i dodao kako je ideja sjajna, ali da je provedba druga stvar.

„Pokušat ćemo u suradnji s biskupima u Peruu i iz nekih drugih zemalja pokrenuti tu ideju prvog katoličkog narodnog sveučilišta. Ono se odnosi na one koji nakon završenog osnovnog i srednjeg školovanja, iz rubnih dijelova velikih gradova, iz provincije mogu doći studirati po nekakvoj najobičnijoj cijeni koju si mogu priuštiti ili dobiti stipendiju kako bi mogli završiti svoje školovanje bez ikakvih izdataka. I, evo, to je nešto što mi smatramo da će pomoći društvu, pomoći izgradnji mira, pravde, svijesti odgovornosti prema društvu, prema zemlji“, optimistično je dočarao misionar.

Baza = mladi

Ovo je sjajna ideja, no na tom putu koji će vjerojatno trajati određeno vrijeme stoje mnoge prepreke.

Osvrćući se na situaciju u zemlji, spomenuo je kako su od zadnjih pet predsjednika Perua, četiri u zatvoru ili se traga za njima, dok se jedan ubio tijekom privođenja, a svi oni imali su određenih poteškoća kako se nositi s vlašću, s moći, s odgovornim dužnostima, ali ne samo oni, nego i mnogi kongresmeni, parlamentarci, načelnici općina, itd.

„Polazimo iz baze – od mladih, i kako bi se promijenio mentalitet određenog društva, to iziskuje vrijeme, napore i sigurno razočaranje. Ovo je sjajna ideja, no na tom putu koji će vjerojatno trajati određeno vrijeme stoje mnoge prepreke. Prva je novac, potom državna administracija koja će to sigurno pokušati zapriječiti jer čim u imenu stoji ‘katoličko’, smatra se da će to biti određena indoktrinacija. Ne, nama je u cilju znanost prenositi na mlade u duhu evanđelja, sve ono što učimo, radimo, živimo“, kazao je vlč. Jukić naglasivši kako to neće biti samo sveučilište za katolike, nego za ljude koji će na odgovoran način preuzeti društvene dužnosti.

„Ideja je formirati ga u duhu evanđelja, živjeti svoje zvanje, živjeti znanost i sve to znanje predati društvu. Taj postupak mijenjanja svijesti određenog naroda je dugotrajan… To ne znači da sad tamo ništa ne funkcionira, naprotiv – stvari su relativno dobre, s opasnošću pogoršanja“, podsjetio je.

Potaknuti riječima pape Franje

Jasno i glasno, u radosti evanđelja, u svetosti života trebamo reći cijelome svijetu što je dobro, što loše, što je Božje, što je đavolsko.

Naglasio je kako papa Franjo naglašava tri stvari: radosno naviještati evanđelje, u smislu s puno optimizma vidjeti ono što se treba događati u društvu; ne zaboraviti da smo svi pozvani na svetost, na što poglavito potiče Drugi vatikanski sabor; te razlučivanje duhova.

„Jasno i glasno, u radosti evanđelja, u svetosti života trebamo reći cijelome svijetu što je dobro, što loše, što je Božje, što je đavolsko. Kako bismo to mogli, mi trebamo formirati ljude koji će moći prepoznati duhove i dosegnuti svetost života, i u radosti svoga života – bilo kao vjernici laici, bilo kao oženjeni, kao oni koji će služiti društvu, kao redovnici, svećenici, redovnice, političari… nije bitno – služiti društvu na taj način.

Evo, ta dva zadnja dokumenta pape Franje Evangeli Gaudium i Gaudete et Exsultate zapravo su pobudila želju za jednom određenom radikalnom promjenom, za nečim što može mijenjati društvo. Znam da su osnovna i srednja škola važne, i u to treba ulagati, tako da ćemo surađivati sa zajednicama koje pomažu siromašnu djecu… No, ako samo na tomu stane, ti mladi ne mogu dosegnuti nešto više“, realan je bio vlč. Marko.

Nauk Crkve prisutan u svakoj grani znanosti

Katoličko sveučilište podrazumijeva nauk Crkve prisutan u svakoj grani znanosti.

No, svjesni smo, nažalost, da zbog određenih životnih okolnosti visoko obrazovanje iziskuje troškove, što u određenoj mjeri treba pokriti. Oni će se tako truditi da sve te stvari koje budu činili na dobro zajednice, koštaju što manje ili budu besplatne, tražeći dobročinitelje koji će pomoći u stipendiranju, tražeći volontere profesore koji će barem jednu polovicu semestra raditi bez naknade dok sve to ne stane na svoje noge, tražiti pomoć biskupa, Crkve, kako bi to pokušalo zaživjeti…

„Katoličko sveučilište podrazumijeva nauk Crkve prisutan u svakoj grani znanosti. Naravno da je želja da profesori budu katolici i poučavaju vjeru na taj način, kroz znanost. Vrlo je teško dobiti profesore iz svih znanosti, i onaj koji ispovijeda katoličku vjeru ukoliko radi na katoličkom sveučilištu, morat će naučavati znanosti po načelima Katoličke Crkve: istina, pravda, ljubav, jednakost, Božji zakon su temelj. I, naravno, sve to treba nekako voditi na veću slavu Božju, ne na veću slavu nijednog čovjeka, nijedne političke skupine, nijedne zajednice, grupacije unutar Crkve. To nije ni lijevo ni desno, ni crveno ni plavo, to smatram Božjim djelom. Tu nije bitan nijedan profesor, nijedan ravnatelj, nijedan student – bitna je ideja o preobrazbi ovoga svijeta“, podcrtao je misionar Jukić pozvavši sve da rade na poslanju Crkve i poslanju stvaranja jednog zdrava ozračja u društvu.

Put spasa

Objasnio je da kada netko završi osnovno i srednje obrazovanje, ako nema ono visoko, teško dolazi do posla, a kad nema posla, mora nužno ući u nekakve stvari koje su često protuzakonite. Vodeći se tim, ideju o ovakvom sveučilištu smatraju i načinom spašavanja čovjeka iz socijalnih briga, nelagoda, problema, jer mu se daje u ruke papir na kojemu piše njegovo ime, određena titula i mogućnost živjeti jednim drugim načinom života.

„Te ideje pape Franje, koje su svakako rekapitulacija sažimanja onoga što je rečeno od II. vatikanskog sabora kroz sve misijske dokumente od unatrag dvije godine do današnjeg dana, zapravo su nekako misao vodilja. Svetost, radost i razlučivanje duhova – ukoliko fali jedno od toga, onda je sve uzalud“, podcrtao je vlč. Marko skromno otkrivši kako nemaju neka velika očekivanja, u smislu da će to biti tako brzo, ali je istaknuo kako trud neće izostati.

Malim upornim koracima

Odlučan je – trudit će se svim silama, pokrenuti nešto svakog mjeseca.

„Najveća zapreka su sigurno protokolarne stvari – birokracija i slično i, također, ne volim tako govoriti o novcu, ali novac. Traži se nekako gdje se može izgraditi nekakva osnovna, mala kuća, kao početni institut, pa teren po teren da bi to na nešto na kraju izraslo i na nešto ličilo. Jasno, postoje dozvole crkvenih vlasti da bi se nešto zvalo katoličko, znamo po kanonskom pravu kakva je procedura… U tom smislu to iziskuje puno rada, truda… Svi mi koji smo u to uključeni imamo i puno drugih obveza. Tako da njih treba privoditi kraju ili prepustiti drugima kako bismo se mogli posvetiti ovomu. Sigurno kako ima dosta ljudi oduševljenih ovom idejom, onih koji su čvrsto na zemlji. I s takvim poletom, vjerom i nadanjima se može napraviti dosta“, radosno je ustvrdio naglasivši da ukoliko i ne uspiju u tomu, pokušat će se što više uključiti u sveučilišni život svih drugih visokoškolskih institucija, kao skupina zauzetih ljudi u Crkvi, intelektualaca, svećenika, i na taj način nastojati, malo po malo, doći do mladih ljudi koji nemaju dovoljno za obrazovanje, te ih uključiti u visokoškolski sustav.

Ulagati u mlade

Spomenuo je kako jedino u što vrijedi dugoročno ulagati novac jest obrazovanje mladih, te ukoliko se to shvati ozbiljno, naš će svijet izgledati sigurno drugačije, ne samo Peru.

„Zato trebamo to shvatiti ozbiljno, kao poslanje Crkve. Svakako i svaki drugi karitativni rad je važan… No, evo, svatko u sebi osjeti, zbog izazova s kojima se susreće, uključiti se u nešto s čime on sam misli da bi mogao promijeniti sliku ovoga svijeta, svijest ljudi i njihov mentalitet“, rekao je misionar.

Osvrnuo se i na to kako su česti prigovori da Crkva i znanost ne idu zajedno, kako se mora misliti ovako ili onako.

„Kad se traži istina i kad je istina uvijek i samo jedna, onda u tom smislu trebamo mi razmišljati isto. O stvarima koje su dogmatske prirode ne možemo razlučivati i misliti drugačije. Kad je riječ o ljudskom životu, tu su stvari kristalno jasne. Kad razmišljamo o kemijskim elementima – netko može misliti da određeni kemijski element pripada u teške metale, a netko može reći kako pripada u drugu grupu. Ti neka se bave znanošću, neka jedni drugima dokazuju u koju grupu spada, ali o temeljnim istinama ljudskoga života, Božje poruke, Božjeg navještenja, svih onih dogmi koje naučavamo ne možemo se propitivati: ako se osvrćemo na tu temu stvaranja, od prve stranice, Božji naum o braku, stvaranju osobe kao muškarca i žene, dakle svaki pokušaj naučavanja rodne ideologije koja je protuprirodna. Evo, na taj način želimo pokazati ljudima da je to što radimo za poboljšanje ovoga svijeta, ne za omalovažavanje nekoga tko misli i naučava drugačije, nego za donošenje radosti ovomu svijetu, unaprjeđenje, donošenje svetosti i pomaganje da se razluči što je dobro, a što loše“, posvijestio je misionar dodavši kako u ovomu relativizmu i svemu što se događa ljudi se čak hvale grijehom.

„Hvaliti se grijehom je najgori stadij ljudske duhovnosti – grijeh protiv Duha Svetog“, upozorio je vlč. Jukić.