Na blagdan sv. Šimuna 8. listopada, brojni hodočasnici u Zadru pjevaju mu himan:

 „O proroče pravedniče, veliki naš zaštitniče, tvoje ruke časne svete prikazaše Božje dijete. Pravedniče sveti Šime, slavimo ti sveto ime. Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti.“

Na glavnom oltaru crkve sv. Šimuna u Zadru nalazi se škrinja sv. Šimuna Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Jeste li ikada razmišljali o nazivu našeg grada: Zadar – ZaDar i poveznici sa svetim Šimunom? Bog Otac poslao je čovječanstvu Svoga Sina kao najveći Dar. A čovjek koji je bio dostojan usvojim rukama držati taj Dar bio je sv. Šimun, Pravednik, Bogoprimac.

Na glavnom oltaru crkve sv. Šimuna u Zadru u zlatno-srebrnoj škrinji čuva se njegovo – i nakon dvije tisuće godina – neraspadnuto tijelo! Škrinju je kao osobni zavjetni dar dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ljudevita Anžuvinca. Djelo je 1380. godine izveo zlatar Franjo Antunov iz Milana koji je u Zadru imao svoju zlatarsku radionicu. Najdragocjenije je to djelo srednjevjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj i u svijetu, službeno proglašeno spomenikom kulture nulte kategorije.

A kako je njegovo sveto tijelo dospjelo u Zadar? Relikvije svetog Šimuna stigle su u Zadar u 13. stoljeću kada je neki mletački križar ili trgovac na putu za Veneciju zbog jake oluje morao pristati u luku. Tu se sklonio i krio tajnu o svetom Šimunu govoreći svima kako je to njegov preminuli brat. Ali, ubrzo se razbolio i njegova je tajna otkrivena, a sveti Šimun ostao je do danas u Zadru. Stariji Zadrani se sjećaju Drugog svjetskog rata kada su Talijani htjeli odnijeti relikvije sveca i prenijeti ga preko Jadrana. Još danas postoje živi svjedoci koji govore da se brodica čudom nije mogla otisnuti iz Zadra i da je tako tijelo sveca ostalo tamo kamo je i došlo Božjom providnošću – u ZaDar. Jesmo li uoće svjesni tog prevelikog dara koji ima ZaDar, naša domovina i naš narod?