Pitanja s česticom li postavljaju se ovisno o glagolskome obliku koji je upotrijebljen u rečenici. Ako je primjerice u rečenici upotrijebljen perfekt, odnosno prošlo glagolsko vrijeme, i u pitanju treba biti perfekt. Tako će se na rečenicu On je sinoć kuhao večeru, pitanje s česticom li postaviti na sljedeći način: Je li on sinoć kuhao večeru? Ako je upotrijebljen primjerice futur I., u pitanju se također javlja taj oblik. Dakle, na rečenicu Uživat ćemo u gledanju filma, pitanje glasi Hoćemo li uživati u gledanju filma?

Uviđa se da se pitanja s česticom li oblikuju tako da se na prvome mjestu nalazi oblik pomoćnih glagola biti i htjeti u odgovarajućem obliku, na drugo mjesto dolazi upitna čestica li, a na treće glagol koji nosi značenje. Još je važno napomenuti da u pitanjima oblici pomoćnih glagola moraju biti naglašeni jer se nalaze na prvom mjestu. Upotrijebit ćemo jesi, a ne si, hoćemo, a ne ćemo.

Do pogrešaka dolazi kada se postavlja pitanje s česticom li na rečenicu u prezentu: Vjerujem u čuda. Kako u tvorbi toga oblika nema pomoćnih glagola, ti se pomoćni glagoli ne mogu pojaviti ni u pitanju. Stoga nije pravilno pitati Je li vjeruješ u čuda?, nego Vjeruješ li u čuda? Dakle, na prvo mjesto u takvim pitanjima dolazi glagol koji nosi značenje. Neće se pitati Je li uopće razmišljaš o životu?, nego Razmišljaš li o životu?