Na spomendan Svetih anđela čuvara donosimo jednu anegdotu iz života Padra Pija te o njegovoj bliskoj povezanosti sa svojim anđelom čuvarom.
Prenosimo priču s mrežne stranice Padre Pio:
Padre Gabriele Bove posvjedočio je: “Za mene je bilo vrlo iznenađuje čuti ljude kako govore koliko je Padre Pio u bliskom odnosu sa svojim anđelom čuvarom te da ga noću šalje tještii bolesne i u pomoć grešnicima.”
Jednog ljetnog dana 1956., nakon blagoslova vjernika, Padre Pio izašao je iz crkve vrlo umoran. Izgledao je umorniji negoli obično.
Hodao je naslonjen na ruku Padra Giambattiste i izgledao baš poput stigmatiziranog svetog Franje kad je silazio s planine. Primio sam ga za drugu ruku i upitao: “Padre, jeste li jako umorni?”
“Da, sine moj, muči me ova velika vrućina”, odgovorio je.
Potom sam mu rekao: “Večeras se odmorite. Zamolimo i Vašeg čuvara da Vam ublaži muku.”
Padre Pio se iznenada zaustavio i povikao na mene: “Što to govoriš? On mora na put!”
To je upravo bilo ono što sam htio čuti. Odgovorio sam: “Što? Anđeo mora putovati?”
“Naravno.”
Zatim sam mu rekao: “Padre, ako već Vaš anđeo čuvar mora ići u posjete bolesnicima i grešnicima, dopustite da naši anđeli zauzmu njegovo mjesto.”
“Ne, svaki anđeo sa svojim štićenikom”, odgovorio je i sa smiješkom na licu dodao: “A ako ti anđeli postanu ljubomorni?”