Naše odredište Kuterevo planinsko je naselje u Lici smješteno u uskoj uvali na obroncima sjevernog Velebita, 14 kilometara jugozapadno od Otočca, smješteno na nadmorskoj visini od 559 m. U blizini Kutereva nalazi se nekoliko hrvatskih bisera – Plitvička jezera, nacionalni park Sjeverni Velebit i grad Senj. Do Kutereva se najlakše stiže autocestom A1 Zagreb – Split s koje se izlazi na čvoru Otočac. Stotinjak metara nakon naplatnih kućica je raskrižje na kojem se produži ravno te slijedi putokaz za mjesto Krasno i jezero Švica. Nakon 20-ak minuta vožnje s glavne ceste treba skrenuti lijevo. Skretanje je označeno i na samome križanju, a mjesto Kuterevo počinje odmah nakon skretanja.

Mjesto Kuterevo spominje se već 1219. godine no u 16. stoljeću stanovnici ga napuštaju pred najezdom Turaka. 1690. godine u mjesto dolaze doseljenici iz Kranjske i Gorskog kotara, u čijem govoru je i danas sačuvan poseban poddijalekt kajkavskog narječja. Stanovništvo Kutereva bavi se ratarstvom i stočarstvom. Očuvana je ruralna arhitektura i narodne domaće tradicije, poput izrade predmeta od drva: lička tamburica dangubica, poznata i kao kuterevka, bačve, stolice, itd. Prva crkva u Kuterevu izgrađena je 1707. a Župna crkva Majke Božje Karmelske datira iz 1724.

Turistička atrakcija Like svakako je mrki medvjed – jedna od najvećih divljih zvjeri u Europi. U Hrvatskoj je zaštićen, a Velebit mu je još uvijek stanište. Medvjed se nalazi na crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske iz 2004. godine. Prisutstvo medvjeda, risa i vuka na ovim prostorima dobar je pokazatelj očuvanosti prirode i bioraznolikosti, a sam Velebit kao Park prirode u kojem se posebno ističu dva nacionalna parka: Sjeverni Velebit i Paklenica idealno je područje za njihovo obitavanje.

Hrvatska je jedna od rijetkih preostalih europskih zemalja s velikom populacijom smeđih medvjeda, a najveći broj njih obitava upravo na ličkom području pa tako i u Kuterevu i njegovoj okolici. Danas ima između 1000 i 1250 jedinki. Ovi medvjedi obično teže od 100 do 150 kg, no neki dosegnu i težinu od 300 kg.

 Udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine s ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske, a 2002. godine u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede osnovano 2002. godine, kojim upravlja udruga zanimljive kratice – VUK (Velebitska udruga Kuterevo) naš je razlog posjete Kuterevu.

Naš sugovornik je bio predsjednik udruge «Velebitska udruga Kuterevo» (VUK) i voditelj Utočišta Ivan Crnković Pavenka. Ispričao nam je ukratko o povijesti Utočišta, njegovim stanovnicima štičenicima malim i velikim medvjedima. Zanimljivo je da svaki od njih ima svoje ime i prezime. Medvjedi su lokalni ljubimci, pa je tako glavni opskrbljivač hrane za ove ‘izjelice’ domaće stanovništvo. Doznali smo i da je Kuterevo mjesto edukacije i zbližavanja čovjeka s prirodom i divljinom. Kuterevo je i Volonterski centar upisan i na međunarodnu kartu volonterskih centara. U njemu već 40 godina volontiraju mladi ljudi, no volontirati dolaze i obitelji s djecom te volonteri treće životne dobi jer za koristan rad nema granica – ni zemljopisno ni vremenski. Utočište je financijski stabilno (financira se iz dobrovoljnih priloga, o čemu se više može doznati na web stranici www.kuterevo-medvjedi.org) no želite li pomoći dobrodošli ste.

Utočište za mlade medvjede moguće je posjetiti tijekom proljeća, ljeta i jeseni. S obzirom da su medvjedi tijekom zime u fazi mirovanja, izbjegava ih se uznemiravati te su posjete iznimne ukoliko su zaista neophodne. Tijekom proljeća i jeseni, posjetitelji se, po dolasku trebaju javiti u Volonterskoj postaji, kako bi ih netko od dugoročnih volontera dočekao, uputio, proveo i informirao. U ljetnjem periodu, lokalne peljarke će vas dočekati, informirati i animirati. Preporučujemo posjete tijekom ranog prijepodneva ili kasnog popodneva, posebno tijekom ljetnjih dana. Utočište nikada nije zatvoreno, te se može posjetiti od jutra do mraka, a najbolje nakon 9 sati ujutro, pa do 7 sati navečer.

Zanimljiva crtica, medvjed je najveća kopnena životinja koja živi u Hrvatskoj i u našim šumama on je kralj životinja.

Odrasli medvjed tijekom jedne noći može prijeći i do 30 km, a može trčati brzinom od 50 km/sat. Što se tiče traženja hrane, poprilično je komotan te će hranu potražiti na način da se najmanje namuči, rado će zavirti u kontejner s otpadom ne bi li u njemu pronašao slastan zalogaj. U pravilu medvjed prvi izbjegava susret s čovjekom, no druga je priča ako čovjek presječe put medvjedici s mladuncima, tada je najbolje hm…dati petama vjetra što je moguće neprimjetnije i hitrije. Medvjed ne voli buku, stoga je preporučljivo u kretanju šumom biti u skupinama i gasno pričati, a dobro će doći i zviždaljka. Od svih osjetila, kod medvjeda je najrazvijeniji njuh, potom sluh, dok se na svoj vid mogu manje osloniti.

Imajte na umu, nije medvjed na vašem teritoriju već vi na njegovom, poštujte prirodu i njezina stanovnika, ali sve njegove sustanovnike.  Medvjedi i volonteri s nestrpljenjem očekuju vaš posjet!

Eko kutak

Razvrstavanje kućnog otpada mali je doprinos koji svatko od nas može dati za zaštitu okoliša. Ako još nemate vlastite kante za odvajanje kućnog otpada, potražite najbliži eko otok. Otpad razvrstavamo prema vrsti materijala. Ambalažu od različitih proizvoda potrebno je očistiti od ostataka sadržaja.

U spremnike za papir, metal, plastiku i staklo u pravilu ne odlažemo opasne ili zapaljive tvari, odnosno ambalažu s ostatcima istih. U plavu kantu/spremnik odlažemo papir. U kantu/spremnik s oznakom MET (obično sive boje) odlažemo metalni otpad. U kantu ili spremnik s oznakom PET (obično žute boje) odlažemo plastični otpad. U kantu ili spremnik oznake STAKLO (obično zelene boje) odlažemo ambalažno staklo. Jedna od češćih nedoumica građana u svezi s odvajanjem otpada odnosi se na odlaganje višeslojne, tetrapak ambalaže. Ovisno o lokalnom sustavu zbrinjavanja otpada, isprana i spljoštena tetrapak ambalaža od mlijeka, sokova i drugih napitaka odlaže se u plavi spremnik (papir), žuti spremnik (PET – plastika) ili u zasebni spremnik za tetrapak ambalažu, obično narančaste boje. U lokalnom komunalnom poduzeću raspitajte se koja od ovih opcija vrijedi za mjesto u kojem živite.