Tajanstvena zamišljena linija povezuje sedam samostana, od Irske do Izraela. Sveta linija Arkanđela Mihaela, prema legendi, udarac je mača koji je svetac nanio đavlu kako bi ga strovalio u pakao. Meksički svećenik Álvaro Salvador Gutiérrez Félix iz biskupije Mehicali proputovao je više od četiri tisuće kilometara koji objedinjuju prvo i posljednje svetište, a o iskustva koja je doživio podijelio je s portalom Aleteia.

Kako se u Vama rodila želja da hodočastite “ravnom linijom”?

Saznao sam za ovaj put preko Aleteie. Tada sam počeo proučavati povijest svakog svetišta i ukazanja svetog Mihovila. Ponajviše me zaintrigiralo svetište na planini Karmel u Haifi u Izraelu, gdje se ne govori o jasnom ukazanju Arkanđela. Na ovoj planini živio je prorok Ilija kojeg kršćanska ikonografija predstavlja kao nositelja vatrenog mača. To podsjeća upravo na svetog Mihaela. Također su još dva sveca, povezana s ovom planinom, predstavljena ikonografijom koja tradicionalno podsjeća na Arkanđela. To je sv. Marina koja je u Pravoslavnoj crkvi predstavljena kako hvata zmaja konopom za vrat i sveti Spiridon, također predstavljen s vatrenim mačem.

Izrael / Foto: Facebook

Postoji li neki detalj koji vas je zaintrigirao više od ostalih?

Mnogi. Otkrio sam da je liniju prvi otkrio jedan francuski arheolog 70-ih godina te je skrenuo pozornost na činjenicu da je usklađena s kretanjem sunca za vrijeme ljetnog solsticija, 21. lipnja. Gradnje tih svetišta počele su barem od 11. stoljeća. Kad sam odlučio zajedno s hodočasnicima otići na ovo putovanje, imao sam na umu slaviti misu u svakom svetištu, znajući da neki od njih ne pripadaju Katoličkoj crkvi.

Koje su najveće poteškoće s kojima ste se susreli?

Pa, prije nego što sam otišao, zabrinuo sam se zbog činjenice da putujem tako dugim i teško prohodnim stazama; bio je to poveći ekonomski trošak za koji nisam imao sredstva. Stoga sam molio za pomoć Gospodina, mislio sam da će podržati mene i moje suputnike u ovoj avanturi. Prošle godine od blagdana sv. Mihaela započeli smo planirati putovanje, pokušavajući prevladati te poteškoće. Osim organiziranja putovanja vlakom i automobilom, najveća poteškoća bila je uspeti se do samostana s ruksakom na leđima, u kojem se nalazilo posvećeno posuđe za slavljenje mise.

A što se tiče ekonomskog pitanja, kako ste to riješili?

To je riješeno spontanim donacijama vjernika, čim su saznali da namjeravam slijediti liniju mača. Zatim sam i prije odlaska primio druge znakove, nakon što sam od Gospodina zatražio pomoć i podršku. Sve me to ohrabrilo da prevladam bilo kakve poteškoće kako bih prešao tih 4.255 km koji razdvajaju Irsku od Svete zemlje.

Irska / Foto: Facebook

Kako su Vas ljudi primali tijekom putovanja?

Bilo je doista važno i dirljivo slušati ljude koji su nas pratili svojim molitvama, čim smo im objasnili što radimo. Posebno je bio dirljiv dolazak u prvi od sedam svetišta Skellig Michael u Irskoj. Uspon na planinu, izoliranost mjesta, monaški život… za naježiti se!

Irska / Foto: Facebook

Irska / Foto: Facebook

Zatim ste otišli u Englesku.

Na gori Saint Michael u Cornwallu, drugom hodočasničkom svetištu, danas anglikanskom, slavili smo misu koju su odobrili redovnici. Mislim da je to bila jedna od vrlo rijetkih prilika da je svećenik Katoličke crkve slavio misu na anglikanskom mjestu.

Engleska / Foto: Facebook

Peta etapa bila je u Francuskoj, na otočiću Mont Saint Michel.

Danas je to muzej. Tamo sam imao poteškoće moliti. Da, upravo tako, ali srećom uspio sam riješiti taj problem u dogovoru s odgovornima za objekt. U Sacri, u Pijemontu, na četvrtoj etapi, bio je najnaporniji dan cijelog putovanja, ali slavlje mise nas je ispunilo. Tog dana sam shvatio da nas Božja Providnost prati tijekom putovanja.

Francuska / Foto: Facebook

Zatim vas je sv. Mihael pratio u Apuliji.

Na Monte Sant’Angelu doživjeli smo možda najljepše iskustvo: stigli smo na to mjesto na dan proslave Madonne del Carmine, to je spoj folklora i molitve. A onda, neopisiva ljepota ulaska u spilju sv. Mihaela, čudesan osjećaj.

Italija / Foto: Facebook

Šesto svetište: osamljeni samostan Symi

U Grčkoj, s druge strane, hodočašćenje na otok Symi podsjetilo me na mnoga putovanja apostola radi naviještanja Božje riječi u svijetu. Svetište je prelijepo, u bizantskom stilu, malo i intimno, ali pravoslavci koji njime upravljaju nisu nam dozvolili da slavimo misu. Šteta. Ali nisam odustao. Obećao sam sv. Mihaelu da ću se moliti i slaviti misu na svakom od mjesta, pa sam došao blizu groblja i tamo našao mjesto za slavljenje liturgije.

Veliko finale u Izraelu

Posljednja etapa na planini Karmel u Haifi: ovdje su također bile brojne poteškoće pri usponu. Išli smo istom cestom, istim stazama proroka Ilije. Za mene je to bila privilegija. Tamo smo stigli 19. srpnja, točno na Večernju uoči blagdana proroka. Svetište je bilo puno Arapa, Libanonaca, vjernika različitih istočnih obreda, svi su došli kako bi ga častili. Nisam slavio misu u spilji proroka, već u kapeli samostana.

Izrael / Foto: Facebook

Što Vam je ostalo kao uspomena s ovog putovanja?

Don Álvaro: «Posljednje čašćenje Svetog Mihaela, nakon ovog izvanrednog iskustva, sad kad sam se vratio kući, bilo je da u posude stavim zemlju skupljenu u svakom od svetišta i po jedan kamenčić sa svakog od sedam mjesta. To je način da zahvalim Onome koji mi je omogućio da ostvarim ovo putovanje».