"Da bismo mogli služiti siromasima, moramo biti ponizni, moramo se osloboditi svoje oholosti i približiti tim ljudima. Nipošto ih osuđivati ili propitkivati njihov život. U svakom siromahu moramo vidjeti lik Krista, umornog i raspetog. Tek tada možemo služiti drugima", naglašava Renata Martinez, predsjednica varaždinske Udruge sv. Vinka Paulskoga.
Svetog Vinka Paulskoga spominjemo se 27. rujna. Katolička Crkva posebno ga štuje kao utemeljitelja dviju redovničkih zajednica: Misionarske družbe “Lazarista” i ženske redovničke zajednice Družbe sestara milosrdnica. Obje ove družbe djeluju i na hrvatskom tlu čime neumorno nastavljaju poslanje svetoga Vinka. Tako karizma ovog dragog nam sveca ima odjeka u našem kraju već više od četiri stoljeća. U varaždinskoj Župi svetih Fabijana i Sebastijana od 2002. godine postoji i djeluje Udruga svetog Vinka Paulskoga, odnosno njezin ogranak pod nazivom Konferencije svetih Fabijana i Sebastijana.
Sv. Vinko Paulski svetac je s prijelaza iz 16. na 17. stoljeće, rođen u Francuskoj u tipičnoj siromašnoj gaskonjskoj seljačkoj obitelji. U svom se životu, nakon što je postao svećenikom s 19 godina, odlikovao jednostavnošću i marljivošću, neumorno skrbeći za potrebite, bolesne, siromahe.
Kod sestara milosrdnica svetog Vinka privuklo me najviše to što svojim rukama zarađuju kako bi mogle pomagati siromašnima.
Za časnu sestru Benjaminu Šmuc, članicu Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga, lik svetog Vinka predstavlja, prije svega, jednu veliku inspiraciju. Ovom ju je svecu posebno privukla njegova radišnost, a radne je navike prenio na svoje sljedbenike i štovatelje.
“Kod sestara milosrdnica svetog Vinka privuklo me najviše to što svojim rukama zarađuju kako bi mogle pomagati siromašnima. Naš red ne spada u ‘prosjačke’, dakle da najprije moramo primati kako bismo mogle davati, već je sveti Vinko tražio od svojih sestara da radom uzdržavaju siromahe. U njegovo vrijeme, kad je osnivao zajednicu, tim je djevojkama bilo mnogo teže, ali danas mi radimo u različitim službama, pa onda i zarađujemo kako bismo mogle pomagati siromasima”, kaže s. Benjamina.
Gladni tople ljudske riječi
Svaki dan u zajednici, priča s. Benjamina, započinje molitvom Časoslova. Nakon toga kreće na radno mjesto, u IV. osnovnu školu Varaždin, gdje djeci predaje vjeronauk. Poslijepodne su njezina zaduženja vezana uglavnom uz spremanje i pripremu crkve za liturgiju što je jako veseli. Osim toga, svake večeri na svetoj misi animira sviranjem i pjevanjem: “Pomagati u župi svećeniku i doprinijeti koliko mogu, za mene je posebna radost. Naš redovnički život bez svećenika i euharistije ne bi imao smisla”, ističe s. Benjamina i dodaje: “Često znam djeci na vjeronauku postaviti pitanje koga bi prije pozdravili na ulici anđela ili svećenika. Nakon što oni zastanu, ja im odgovaram kako bi uvijek odabrala svećenika, jer bez njih nemamo euharistije, a bez euharistije nemamo ni Isusa.”
Župljanka Renata Martinez predsjednica je Konferencije svetih Fabijana i Sebastijana Udruge svetog Vinka Paulskoga u Republici Hrvatskoj. Radu udruge se priključila kada je uvidjela da oko nje postoji velik broj potrebitih, bilo onih u materijalnoj nevolji, ili pak onih kojima je bio potreban čak i najobičniji razgovor, topla ljudska riječ. Već 17 godina je, zajedno s ostatkom “ekipe”, produžena ruka časnih sestara, te time i u službi siromasima.
U posljednje vrijeme se javlja novi oblik siromaštva koji uključuje usamljenost, ogorčenost, nesnalaženje u životnim problemima
“Želimo naslijediti karizmu svetog Vinka. Djelujemo u vidu pružanja pomoći potrebitima i bolesnima, posjećujemo zatim domove za starije i nemoćne, bivše ovisnike u Zajednici Cenacolo, radimo s djecom s posebnim potrebama, dijelimo prehrambene pakete, namirnice, odjeću, obuću, već deset godina svake prve nedjelje u mjesecu mjerimo šećer u krvi”, kaže Martinez. Podsjetila je na veliku humanitarnu akciju kojom su prije godinu i pol dana tročlanoj obitelji koja je ostala bez krova nad glavom, pomogli sagraditi novu kuću!
Život po Evanđelju uz mudrost sv. Vinka Paulskoga
Članovi Udruge svetog Vinka Paulskoga nastoje djelovati po Evanđelju; “gladnoga nahraniti, žedna napojiti, bolesna pohoditi”. Uz to, u posljednje vrijeme, ističe Martinez, javlja se nažalost sve više jedan novi oblik siromaštva koji uključuje usamljenost, ogorčenost, nesnalaženje u životnim problemima…
Da bismo mogli služiti siromasima, moramo biti ponizni, moramo se osloboditi svoje oholosti i približiti tim ljudima. Nipošto ih osuđivati ili propitkivati njihov život.
“Te ljude nikako ne smijemo zaboraviti, želimo biti uz njih i pokušati im pomoći nositi njihov križ. Članice udruge su širokog spektra zanimanja i zvanja, od domaćica, radnica i inženjera do profesorica, liječnica, stomatologinja. Različite profesije, ali u jednom smo jednake – služenju siromasima”, naglašava predsjednica Udruge. “Sveti Vinko je rekao da smo mi siromasima sluge, a oni su naši gospodari. To je karizma svetoga Vinka, dar da možemo služiti siromasima. Ali da bismo mogli služiti siromasima, moramo biti ponizni, moramo se osloboditi svoje oholosti i približiti tim ljudima. Nipošto ih osuđivati ili propitkivati njihov život. U svakom siromahu moramo vidjeti lik Krista, umornog i raspetog. Tek tada možemo služiti drugima”, kaže Martinez.
Srela sam jednu slijepu djevojku iz naše župe i pitala je da li bi joj mogla čitati. Iako slijepa, ona je meni otvorila oči i pored nje ja sam bila ta koja je progledala.
Alojzija Broz oduševljena je likom i djelom svetog Vinka toliko da svakoga dana pročita barem poneku njegovu misao. Zrnca mudrosti svetoga Vinka, kaže, i nju vode. Karizmu ovog sveca prepoznala je kroz jedno nevjerojatno iskustvo.
“Bilo je to još 90-ih godina. Srela sam jednu slijepu djevojku iz naše župe i pitala je da li bi joj mogla čitati. Iako slijepa, ona je meni otvorila oči i pored nje ja sam bila ta koja je progledala. Pronašla sam puninu i sreću u životu. Kada god nisam najbolje volje, odem Karolini. U udruzi se osjećam prekrasno i doprinosim koliko mogu”, kaže Alojzija.
Sveti Vinko – primjer požrtvovne ljubavi
Gordana Bušnja udruzi je pristupila prije više od deset godina. Privukla ju je potreba da pomogne drugima.
Bez djela nema vjere. Na taj način sam bliže Isusu. Sveti Vinko za mene je primjer požrtvovne ljubavi.
“Smatram da pomoć treba biti organizirana, a što je smatrao i sam sveti Vinko. Za mene osobno udruga znači jako puno, jer osim što pomažemo siromasima i bolesnima potrebitima, naša vjera raste. Bez djela nema vjere. Na taj način sam bliže Isusu. Sveti Vinko za mene je primjer požrtvovne ljubavi. Njegova misao “Svaki put kad posjetiš bolesnoga, ti si susreo Boga”, mene je osobno jako dotakla. Siromaha nikada nemoj zaboraviti – jer u njemu je Krist”, poručuje Gordana.
O potrebama Udruge svetoga Vinka Paulskoga, kao i ostalih oko 5.000 vjernika ove župe na sjeverozapadnom dijelu grada Varaždina, već više od dvije godine brine vlč. Josip Đurin. On je u službi župnika naslijedio preč. Miju Horvata, koji iako je u mirovini, i dalje veoma aktivan te nastoji biti što više može na usluzi vjernicima. Preč. Mijo je, inače, vodio župnu zajednicu od njezina samog utemeljenja, prije gotovo četiri desetljeća, a zbog osobitog doprinosa i dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja primio je i Nagradu za životno djelo Grada Varaždina.
Žar koji viče: “Hajdemo dati Krista drugima!”
Temeljna karizma svetog Vinka Paulskoga je, napominje vlč. Josip Đurin, u njegovoj jednostavnosti, prostodušnosti i poniznosti te načinu na koji se znao približiti ljudima. Sveti Vinko mu je, dodaje, pokazao bit života, ne samo kao kršćaninu već i kao svećeniku čije temeljno poslanje je da služi, a ne da bude služen. Još u vrijeme bogoslovskih dana na Šalati vlč. Josip je kod sestara milosrdnica prepoznao tu karizmu svetoga Vinka koja se očitovala, kaže, potpunim davanjem za druge otvorena i puna srca. Osjetio je, dodaje, duh svetog Vinka koji ih je vodio i nosio.
“Vidljiv je žar sestara milosrdnica koji svima poručuje Hajdemo dati Krista drugima. Radosno primaju k sebi i mole da svi zajedno budemo živi suradnici svetoga Vinka. Kao svećeniku, sestre milosrdnice svetog Vinka puno mi znače, a način na koji žive i služe drugima dajući se kroz rad s djecom u školama i bolnicama, i za mene je poticaj. One odlaze susresti Isusa ljudima u potrebi bez predrasuda”, poručuje župnik Đurin.
A što još vlč. Đurin kaže o svojoj “desnoj ruci” sestrama milosrdnicama te članicama Udruge sv. Vinka Paulskog u svojoj župi poslušajte i pogledajte u video prilogu koji je pripremio Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.