Na izložbi će se predstaviti oko 250 djela, crteža, grafika, grafičkih mapa, plakata i razglednica koje datiraju od 15. stoljeća do danas, a neka od njih spadaju u sam vrh hrvatske i svjetske umjetnosti. Koncipirana u šest tematskih cjelina – pejzaž, životinje, čovjek, grad, apstrakcija te dualizam slike i riječi, izložba objedinjuje stilski, vremenski i medijski različite umjetnina, a nazivi cjelina preuzeti su od pojedinih djela koja najbolje opisuju njihov sadržaj.

Autorice izložbe su Charlotte Maria Frank, Tamara Ilić Olujić, Maja Karić i Vesna Vlašić Jurić.

“Fond zbirke je prilično velik, oko 200 tisuća jedinica građe, pa je bilo teško izabrati 250 radova za izložbu. Trudili smo se određenu temu proći kroz neki vremenski period, kroz različite umjetnike, njihove senzibilitete, znatiželje, tehnike, a u svakoj skupini akcent je na određena djela koja su posebno zanimljiva”, rekla je Vlašić Jurić.

Tamara Ilić Olujić, voditeljica Zbirke, podsjetila je kako je zbirka osnovana 1919. na inicijativu Ljube Babića, Tomislava Krizmana i Mirka Račkog koji su smatrali da treba postojati zbirka koja obuhvaća hrvatska i inozemna grafička djela, a uz grafiku i crteže od početka pedesetih godina okuplja plakate, grafičke mape, razglednice.

Uz vrijednu građu Grafičke zbirke vežu se i brojne zanimljivosti, kako uz sadržaj samih djela tako i načina kako su pristigla u okrilje zbirke. Prvi upis u inventarnu knjigu Grafičke zbirke 1920. godine pripao je pejzažnom akvarelu, autora Huga Conrada von Hötzendorfa, istaknutog predstavnika osječke crtačke škole.

Conrad von Höetzendorf, Hugo, Perivoj, 1846.

Hötzendorf je bio i vrstan pedagog koji je uspješno vodio Gradsku crtačku školu u Osijeku u razdoblju od 1841. do 1869. godine. Među mnogobrojnim učenicima najznačajniji su Adolf Waldinger te Izidor Kršnjavi od kojeg su i otkupljeni radovi njegova učitelja za fond Grafičke zbirke. Radilo se o 22 crteža olovkom i 10 akvarela od kojih je upravo Perivoj prvi rad upisan u inventarnu knjigu crteža Zbirke 1920. godine. Crtež je upisao prvi voditelj Zbirke dr. Artur Schneider.
Iso Kršnjavi, tada ministar kulture i prosvjete, predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu koji je sudjelovao u osnivanju brojnih kulturnih institucija u Zagrebu pa tako i Grafičke zbirke NSK, Zbirci je poklonio i dva iznimna grafička otiska nastala u 17. stoljeću. Riječ je o grafikama malog formata Čovjek u sjenici i Autoportet, nizozemskog baroknog majstora Rembrandt Hermenszoon van Rijn koje je Kršnjavi kupio i poklonio Zbirci 1920. godine.

Rembrandt, Autoportret, 1638.

Godine 1999. bila je održana posebna sjednica vlade na kojoj su odobrena sredstva za otkup dva vrijedna crteža Julija Klovića – zvanog Michelangelo minijature, renesansnog umjetnika kojeg spominje i Giorgio Vasari u svom djelu „Životi umjetnika“ Le Vite de’ più eccellenti pittori, scultori, ed architettori. Riječ je o crtežu crvenom pisaljkom Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem izvedenom prema Michelangelovom originalu te crtežu laviranim tušem Uskrsnuće najvjerojatnije prema bakrorezu Cornelisa Corta.

Klović, Julije, Bogorodica s usnulim Isusom…, oko 1540.

U zbirci plakata posebno mjesto zauzima plakat Pabla Picassa, španjolskog slikara koji je obilježio umjetnost 20. stoljeća. Autor je plakata za filmski spektakl Veljka Bulajića Bitka na Neretvi koji je 1969. godine nominiran za nagradu Oskar. Film spada u red najgledanijih ratnih filmova u povijesti svjetske kinematografije. U njemu glume uz jugoslavenske i velike svjetske glumačke zvijezde. (Milena Dravić, Yul Brynner, Franco Nero i dr.). Filmska je propaganda kojom je tadašnja država gradila image u svijetu. Iz intervjua sa režiserom, poznat je podatak da je Picasso zauzvrat zatražio i dobio, sanduk finih vina. S obzirom na Picassovu reputaciju svjetski najpoznatijeg umjetnika i astronomskih cijena koje dosežu njegove slike, „plaća“ je bila i više nego simbolična.
Relativno je malo poznato da je Picasso već radio za hrvatsku umjetnost. Godine 1948. izradio je bakrorez koji je ilustrirao 110 primjeraka najpoznatije antiratne poeme Jama Ivana Gorana Kovačića, u izdanju Bibliothèque Française.

Meduza Miroslava Šuteja pripada seriji kolaža-crteža objedinjenih pod naslovom Licitari. Zahvaljujući neumornoj zaigranosti i umjetničkoj imaginaciji njihova autora brojni netradicionalni motivi kao što je već spomenuta meduza ili torbica, šešir, čak i zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postaju licitari našeg doba. Predlošci za licitare nastali su 1988. godine i prema njima su izrađeni licitari čijom je prodajom potpomognuta izgradnja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Autor je sve predloške darovao Grafičkoj zbirci. Bio je jedan od brojnih autora koji su sudjelovali i dali svoj doprinos u prikupljanju sredstava u tu svrhu. Zbirka je oduvijek imala blizak odnos s umjetnicima, počevši od osnivača Ljube Babića, Tomislava Krizmana, Mirka Račkog koji su darovali vrijedna djela Zbirci u vrijeme njenog osnutka. Ta tendencija traje i do danas.

Najnoviji dar Zbirci, crtež-ilustracija Pad komunizma nastao je 1985. za časopis Start. Autor Milan Trenc, svestrani umjetnik, dao je velik doprinos dizajnu časopisa i novina, izradom ilustracija i popularnih stripova 80-ih godina prošlog stoljeća, a nakon odlaska u New York nastaje slikovnica Noć u muzeju. U maniri Hollywoodskih filmova, agent filmskog studija 20th Century Fox-a uočava slikovnicu u izlogu knjižare, otkupljuje autorska prava te nastaje filmska uspješnica Night in Museum, američki fantastično-pustolovni film, adaptacija Trencove dječje slikovnice.

Trenc, Milan, Pad komunizma, 1985.

Zbirka posjeduje najcjelovitiju zbirku strip-tabli Andrije Maurovića – Starog Mačka – njegova alter ega u liku iz istoimenog stripa. Strip table su otkupljene od Roberta Neugebauera, sina Waltera Neugebauera (scenarista i crtača s kojim je Maurović surađivao).

Maurović, Andrija, Ulica, 1930-1940.

Posebno mjesto unutar Zbirke zauzima serija crteža s početka 18. stoljeća koji nastaju kao predlošci za bakropise Fischerove knjige Nacrt povijesne arhitekture1 (Beč, 1721.), prve uspješne kompilacije arhitektonskih postignuća različitih civilizacija Europe, Afrike i Azije. Među 79 crteža je i crtež Dioklecijanove palače koju Fischer prikazuje kao rimski antikvitet sa svrhom isticanja njezina povijesnog značenja, a ne živoga tkiva naseljenoga grada. Subjektivno ju interpretira, proizvoljno joj dodajući dijelove. Split je prikazan u kontekstu suvremene percepcije antičkog nasljeđa Rima kao kulturnog kalupa europske civilizacije.
Uz ovu iznimno vrijednu seriju crteža koji pripadaju i svjetskoj kulturnoj baštini vezana je velika enigma, naime, ne postoji pisani trag o tome kako su se ti vrijedni nacrti našli u Knjižnici i postali sastavni dio Grafičke zbirke. Postoje pretpostavke da ih je Sveučilišna knjižnica naslijedila od Knjižnice kolegija Družbe Isusove čiji je NSK sljednik, ali o tome nema sigurnih podataka. U inventarnu knjigu upisani su 1931. godine, a prvi od upisanih je onaj s prikazom Dioklecijanove palače.