Većina članova Križarske organizacije okupit će se u subotu, 14. rujna, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa i Križarski dan, na Nacionalnom susretu koji u Požegi organizira Središnje križarsko bratstvo.
Okupljanje je predviđeno oko 10.30, a susret službeno započinje Križnim putem u 11 sati. Na susretu je predviđeno i prigodno predavanje, radionice te zabavni i sportski dio. Pred kraj susreta postojat će mogućnost za svetu ispovijed, a predviđeno je da susret završiti u večernjim satima svečanom svetom misom koju će predslaviti požeški biskup Antun Škvorčević.
“Uvijek postoje vremena kada posustajemo i vremena kada se naš duh uzdiže. Neka nam ovaj susret bude prilika da pogled svoj vratimo na Križ. Na Križ koji stoljećima stoji i pokazuje nam put. Na križ koji mnogi žele zanemaruju i žele da se nikad niti dogodio nije. Na Križ koji nam, ipak, jedini daje pun i vječni život”, ističe se u pozivu križarima iz cijele Hrvatske na Nacionalni susret u Požegi.
Ali tko su križari?
Križari su vjerska katolička crkvena organizacija, koja djeluje u duhu Katoličke Akcije, tj. surađujući u (hijerarhijskom) apostolatu Crkve. II. Vatikanski sabor preporučuje ovakove organizacije i Križari žele djelovati prema saborskim smjernicama. Križari nisu ni u kojem smislu političko udruženje, niti imaju bilo kakvu političku ili stranačku pozadinu. Križari su najvećim dijelom mladići i djevojke, pa se stoga mogu nazvati organizacijom hrvatske katoličke mladeži.
Početkom 20. stoljeća val liberalizma zahvatio je Hrvatsku. Krčki biskup Antun Mahnić nastojao je ukazati na pogubnost liberalnih ideja za katoličku vjeru i kršćansku kulturu naroda, stoga je poticao osnivanje katoličkih društava za duhovni preporod naroda. Ona su obuhvaćala i đačke organizacije u koje je bila uključena katolička mladež. Biskup Mahnić posebno ističe kako će orlovska ideja “ne samo jačati vaše tijelo, nego će također unijeti u vaše redove još više samoprijegora i stege, a od izvanredne će vam koristi biti i kasnije u radu među kršćanskim pukom” (Knjiga Života, str. 259.). U tom smislu možemo ga prozvati pretečom Katoličke akcije u Hrvatskoj.
Zastupnici omladinskih katoličkih društava osnovali su Hrvatski katolički omladinski savez (HKOS) za čijeg je predsjednika izabran dr. Ivan Merz, a 1923. godine osnovan je u Zagrebu i Hrvatski orlovski savez, ujedinjenjem Hrvatskoga katoličkog omladinskog saveza s Orlovskim podsavezom. Za predsjednika je izabran dr. Ivan Protulipac, a za tajnika Ivan Merz. Merzovom zaslugom Orlovi su čvrsto stavljeni na temelje Katoličke akcije te je prihvaćeno geslo “Žrtva – Euharistija – Apostolat”.
Brzo širenje i nasilno gušenje orlovskih ideja
Orlovski savez brzo se širio i rastao te okupljao katoličku mladež i učvršćivao ju u vjeri i moralu. Proglašenjem Šestosiječanjske diktature 1929. godine, zabranjena su sva narodna obilježja i aktivnosti, što je uključivalo i Orlove. Početkom 1930. godine, Orlovi se ponovno okupljaju i nastavljaju rad pod novim imenom – Križari. Za predsjednika Velikoga križarskog bratstva izabran je dr. Ivan Protulipac, a predsjednicom Velikoga križarskog sestrinstva postaje Marica Stanković. Iako Ivan Merz više nije bio živ, njegovo duhovno naslijeđe nastavilo je živjeti među njegovim suradnicima. Zajednička sveta pričest jednom mjesečno za sve križare, kao i iskazivanje ljubavi prema Svetome Ocu samo su neke od njegovih zasluga po kojima je postao uzor i vođa mladeži za života.
Marica Stanković također je ostavila neizbrisiv trag u Križarskoj organizaciji stavljajući ju pod okrilje hrvatskih kardinala: Alojzija Stepinca i Franje Šepera, koji su i sami potekli bilo iz redova orlova, bilo iz redova križara. Novi udarac dogodio se 1945. godine. Vlasti socijalističke Jugoslavije zatražile su popis članova, stoga kardinal Alojzije Stepinac odlučuje raspustiti Križarsku organizaciju kako bi križare zaštitio od pogibelji. Iako križarstvo više nije moglo javno djelovati, križarice i križari nisu zaboravili svoja obećanja. Strpljivo i marljivo radili su za uzdizanje svog uzora Ivana Merza na čast oltara.
Obnova Križarske organizacije u demokratskoj Hrvatskoj i križari danas
Padom komunizma, pružila se mogućnost obnove Križara te se od 1992. godine diljem Hrvatske ponovno počinju osnivati križarska društva, zaslugom dugogodišnjeg predsjednika Lava Znidarčića, koji je vodstvo organizacije preuzeo još 1945. godine. Na Merzov rođendan, 16. prosinca 1993. godine, održana je i skupština Velikoga križarskog bratstva na kojoj je za predsjednika obnovljenog križarstva izabran dr. Petar Kraljević. Križari danas djeluju u više hrvatskih biskupija svakodnevno vršeći svoje poslanje sadržano u geslu: Žrtva – Euharistija – Apostolat.
Osnovna je dužnost Križarske organizacije, kao dijela Katoličke akcije, u vremenu i prostoru u kojem djeluje, sve obnoviti u Kristu, počevši od obnove samih sebe. U današnjem društvu, kada mnogo ljudi ne misli više na Boga i kad se životi mnogih protive zakonima Boga i Crkve, neizbježno je organizirati se u društva kako bi jedan laik dobio priliku imati udjela u posebnoj misiji Crkve.
Križari u župama na različite načine pomažu svećenicima na širokom polju apostolata. Organiziraju dobrotvorne zabave u katoličkom duhu, potom koncerte, različite igrokaze i predstave, igre za mlade, pomažu u uređenju i čišćenju crkve, posjećuju starije i nemoćne te pomažu djeci sa školskim zadacima. Križari organiziraju bdijenja i hodočašća, a sudjeluju i na planinarskim križnim putovima, Susretima hrvatske katoličke mladeži i Svjetskim danima mladih, hodočaste u Rim, organiziraju priredbe za Papin dan, Križarski dan i dane križarskih uzora.
Ljubav prema Papi kao značajka križara i križari sutra
Svi križari poseban osjećaj vjernosti iskazuju Papi. Tako uči blaženi Ivan Merz, upućujući križare da u Papi gledaju Krista, naglašavajući prisutnost Duha Svetoga u Crkvi. Uz bok Ivanu Merzu, veliki je uzor službenica Božja Marica Stanković. Ona je mnoge mladiće i djevojke privodila Isusu Kristu te ih odgajala u odgovorne katoličke muževe i majke koji su dopustili da katolička vjera bude njihov život. Sestra Marica i brat Ivan u mnogome su bili ispred svog vremena jer su na prvo mjesto u svom životu stavili Krista, koji je svevremenski.
Križarstvo danas ne može opstati pozivajući se samo na svoju slavnu prošlost – mora je opravdati. U samoj riječi “križarstvo”, osim riječi križ, nalazi se još jedna riječ – ŽAR. Križarstvo je “uzeti svoj križ i slijediti Krista”. Križarstvo je borba za duše! Ako križari žele biti znak u svijetu, moraju obnoviti svoj žar i odražavati puninu svoga bića. Križarstvo se mora otvoriti i ne smije se bojati promjena. Ne treba odbaciti tradiciju i baštinu, već mora razlučiti vrijednosti koje su nastale kao rezultat duha vremena od vrijednosti koje su plod duhovnosti. Križarska organizacija pred članove stavlja veliki cilj: da svojim životom posvećuju ljude i mjesta oko nas – školske klupe, radna mjesta. Križarstvo uči kako postati bolja kći/bolji sin, bolja učenica/učenik, bolji prijatelj, bolja žena/muž, bolji vjernik. ZATO KRIŽARSTVO IMA BUDUĆNOST!
Mjesto križara u Crkvi
Križarska organizacija u Hrvatskoj odobrena je od Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije. Za osnivanje križarskih društava (bratstava i sestrinstava) potrebno se javiti biskupu i vlastitom župniku zbog evidencije i imenovanja duhovnika. Djelovanje Križara nezamislivo je bez čvrste povezanosti s Crkvom. Svakom katoliku, koji želi živjeti i raditi po načelima ove organizacije, pristup je slobodan.
Više o križarima može se saznati na internetskoj stranici www.krizari.hr i društvenim mrežama, gdje je objavljen i ovaj Poziv: “Vrijeme je da se konačno svi ujedinimo i upremo snage za hrvatsku katoličku mladost. To je poziv našeg života. Nemojmo ga izbjegavati niti bježati od njega – uteći mu ne možemo. Čim ga prije prihvatimo, moći ćemo hrabrije graditi budućnost ove organizacije i našega naroda.”
Misli blaženog Ivana Merza
Katolici su pred Bogom dužni voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat domovine. Najbitnije za svakog rodoljuba jest da nastoji da duša njegova i duša njegove braće ne bude u smrtnom grijehu.
Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.
Nova generacija mora biti zdrava, vesela i lijepa. Ono što je ružno posljedica je grijeha. Zato se treba čovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da ojača volju!
Upotrijebimo sve naše energije da spasimo svoje duše i što više duša naših bližnjih.
Lako je teoretizirati o kršćanstvu i ushićivati se za Gospodina Boga, kad On od nas ništa ne traži, ali biti praktičnim katolikom mora biti moja svrha.