Crkva se danas spominje sv. Josipa Kupertinskog, zagovornika studenata i učenika koji se pripremaju za ispite. Poput Isusa, rođen je u štali 1603. u Cupertinuu talijanskoj pokrajini Puglii i dobio je ime Giuseppe Maria.

Živio je u velikom siromaštvu, a započeto je školovanje morao prekinuti zbog bolesti, koja ga je gotovo pet godina držala nepokretnim. Možda je njegova intelektualna zaostalost bila posljedica toga. Iako se iznimno trudio i puno učio, nije uspijevao savladati ni najjednostavnije sadržaje, što je naravno izazivalo ismijavanje njegovih školskih kolega. Svim je srcem želio postati svećenik, ali ga nitko nije htio primiti zbog slabih intelektualnih sposobnosti i zbog iznimno niske naobrazbe. Najprije su ga tako odbili konventualci, a potom su mu se smilovali kapucini i primili ga, ali su ga i prije dovršetka novicijata otpustili kao neprikladnoga. Njegov ujak otac Donato Caputo bio je redovnik konventualac, koji je utemeljio samostan u Grottelli, vidjevši s jedne strane toliku Josipovu ustrajnost i toliku pobožost i s druge strane njegovu nedostatnost u odnosu na druge redovnike, odlučio ga je primiti u zajednicu kao trećoredca i poslužitelja ostaloj braći. S vremenom mu je ipak bilo dozvoljeno da položi redovničke zavjete, a potom je i ređen za svećenika.

Bio je veliki pokornik i molitelj, a i u najtežim prilikama života djetinje poslušan redovnik. Bog ga je odlikovao čestim, izvanrednim darovima, osobito ushitima i darom lebdenja. Zvali su ga «leteći svetac«. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo «u zraku». Ti su se zanosi i «letovi» događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti. Znao je tako npr. dok slavi svetu misu upasti u stanje levitacije, odnosno uzdići se iznad zemlje ili iznad oltara, kao izvanjski odraz onoga što je doživljavao u sjedinjenju s Bogom po euharistijskoj žrtvi. Zbog toga je morao pred crkveni istražni sud, koji je imao zadatak provjeriti autentičnost takvih ekstatičnih stanja, a dogodilo se da je bio uzdignut sa zemlje i pred njima, te je tako otklonio svaku sumnju. Ipak, kako to ne bi zbunjivalo vjernike, poslan je iz Grottella u drugi samostan, u Asizu, gdje je proveo narednih 14 godina. No, i tu su se nastavile levitacije i na njemu su se vidjele druge Božje milosti, tako da su mu često dolazili ljudi po savjete. Premješten je ponovno, najprije u Pietrarubbiju, a nakon nekoga vremena i u Osimo, mjesta u središnjoj Italiji, nedaleko od luke Ancone. I ondje je, prema svjedočanstvima mnogih, činio mnoga čudesa, živio kreposno, samozatajno i pokornički. Kada bi ga uhvatio zanos, morao je pjevati, a kada je počeo pobolijevati, u ćeliju su mu stavljene orgulje. Netko bi mu svirao, a on bi pjevao. Tako je i umro na današnji dan 1663. godine. Nije napisao nikakvo velebno djelo, nije osnovao ni jedan red, nije unio nikakvih novosti u pastoralu, nije bio ni znanstvenik ni diplomat… Zapravo, nedostajala mu je i ona prosječna sposobnost za snalaženje u životu. Pa ipak, odmah nakon njegove smrti svi su znali da je umro svetac! Ono što je u sebi nosio, bilo je obilje izvanrednih mističnih pojava kojima je Bog popratio njegovu unutrašnju svetost. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 1753. god.,  a svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. god.

Nekoliko misli sv. Josipa Kupertinskog

Pogledaj ptice nebeske kako se spuštaju na zemlju da uhvate hranu, a onda se odmah brzo vraćaju u visine. Tako dolikuje i Božjim slugama da borave na zemlji samo koliko dopušta nužda, da se onda odmah duhom dignu da Boga hvale i slave. Vidiš također kako ptice paze da se ne zalete u blato i da se ne valjaju po prljavoj zemlji, slično se i ljudi ne smiju spuštati u ono što oskvrnjuje dušu, nego se moraju duhom dizati u visine i svetim djelima slaviti Svevišnjega.

Tri su stvari svojstvene redovniku: ljubiti Boga svim srcem, neprestano ga hvaliti ustima, bližnjemu svijetliti primjerom dobrih djela. Nitko tko se daje na duhovni ili redovnički život, neće moći postići savršenost bez ljubavi Božje. Tko ima ljubav, bogat je, mada to i ne zna; tko nema ljubavi veoma je nesretan.

Molitva svetom Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ.
Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.

Daj da uvijek budem radosna srca.
Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem.

Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.

Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud – uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije – bude nagrađen.

Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim.