Blagdan Uzvišenja svetoga Križa svjedoči nam silnu ljubav koju Bog ima prema nama. Križ je mjesto Kristove pobjede. Sav je kršćanski život isprepleten znakom križa. Svaku svoju molitvu, svaki svoj posao, svako kršćansko bogoslužje započinjemo znakom križa. Do Isusa Krista križ je bio znakom kazne, a otkad je Isus završio na njemu svoj život, križ je postao znakom spasenja i otkupljenja. Tko s vjerom i nadom prihvaća križ, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom.
Isusova je riječ: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

Uz današnji blagdan vezane su brojne predaje, ali i neki zapisi u povijesnim kronikama. Prema jednoj legendi carica Jelena, majka rimskog cara Konstantina, odlučila je pronaći Isusov križ. Uputila se na Golgotu i tamo pronašla tri križa. Da bi saznala na kojem je od ta tri križa bio razapet Isus, pronašli su teško bolesnog čovjeka, koji se približio križevima i doticao ih. Dotaknuvši jednoga od njih ozdravio je, te su zaključili da je upravo to bio Isusov križ. Tada su komadiće sv. Križa poslali u crkve širom svijeta da se čuvaju i štuju.

Druga, pak, predaja povezuje današnji blagdan s osvajanjem relikvije sv. Križa iz ruku nevjernika. Relikvije su u jednom ratu pale u ruke Perzijancima. U 7. stoljeću car Heraklije uspio je čudesno poraziti perzijsku vojsku, pa je kao uvjet mira zatražio povrat svetoga Križa. Uvjet je odmah ispunjen i car je na svojim ramenima prenio Križ natrag u Jeruzalem. Međutim, naišao je na prepreku – nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Jeruzalemski biskup Zaharije savjetovao mu je da skine carsku odjeću i da Križ prenese u pokorničkom odijelu. Tako je i učinio.

Konstantin Porfirogenet u svom djelu ‘De administrando imperio’ piše da je car Heraklije dao pozvati Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakowa, u naše današnje krajeve da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je car na Istoku vodio rat za oslobađanje Kristova Križa. Tako su Hrvati od početka, bez obzira što tada još nisu bili kršteni, bili uključeni u borbu za Kristov Križ, za ‘krst časni’, obranu najveće svetinje kršćanstva.

Brojni su hvalospjevi posvećeni relikviji sv. Križa. Sv. Andrija Kretski u jednom govoru Križ veliča ovim riječima: ‘Slavimo blagdan križa, po kojem su otjerane tmine, a bi vraćeno svjetlo. Blagdan križa slavimo, i s Raspetim bivamo uzdignuti u uzvišeno, da bismo – ostavivši dolje zemlju s grijehom – stekli ono višnje. Takvo je i toliko posjedovanje križa. Tko njega posjeduje, ima blago. S pravom nazvah blagom ono što je u stvari i po imenu najljepše od svih dobara. U njemu, i po njemu i u nj postavljeno je svekoliko naše spasenje i vraćeno u prvotno stanje.’