Predslavljenički element i priprema za misu

Uvodni obredi

“Sama euharistija od nas traži aktivno sudjelovanje, što je nedvojbeno najveći dar Koncila. Po toj pripravi moguće je onda zaživjeti temeljni stav vjernika koji slavi liturgiju. Taj stav jest stav prihvaćanja, spremnosti na slušanje, prinošenja samoga sebe. Tu je riječ o stavu usmjerenosti prema Bogu, o spremnosti na slušanje, na divljenje, na klanjanje i davanje hvale. Stav je to osluškivanja i promatranja, kontemplacije; stav koji je stran pojmu homo faber. Upravo je iz tih razloga potrebna priprava. Samo uz pripravu možemo doći do toga stava toliko potrebnog za zajedništvo euharistijskog slavlja.” (1)

Teško je govoriti o zajedništvu i ostvariti zajedništvo ako ono ne prethodi samom slavlju koje pretpostavlja zajednicu. Samo zajedništvo se želi ostvariti napose kroz uvodne obrede i uz pomoć predslavljeničkog elementa, vlastite pripreme. Već sama ulazna procesija ima za cilj uvesti zajednicu u slavlje. Tako svećenik s asistencijom kroz ulaznu procesiju kao da povlači čitavu zajednicu prema oltaru i središtu slavlja. Ulazna procesija na taj način uvodi u slavlje zajednicu koja je za to slavlje pripremljena. Iz tih je razloga prva obredna gesta okupljanje zajednice. U nekim promjenama kod obnove liturgije to je napose vidljivo. “Tako, pod uvodnim napomenama koje prate red mise u misalu, prva napomena, na početku reda mise je preformulirana i u toj preformulaciji vidi se jedna od temeljnih novosti u razumijevanju bogoslužja, a ta novost tiče se samoga subjekta. Subjekt nije prezbiter, nego je subjekt Crkva, zajednica okupljenih. Stoga, umjesto nekadašnje uvodne napomene ”sacerdos paratus cum ingreditur ad Altare” (kad svećenik bude spreman ili kad se odjene, pristupi oltaru), u novom misalu stoji: ”populo congregato, sacerdos cum ministris ad altare accedit” (nakon što se narod skupi ili kad se narod skupi, svećenici s poslužiteljima, pristupe oltaru).” (2)

Dakle, zajednica je sada pretpostavka slavlja, ona je subjekt slavlja. Prezbiter je nositelj službe ili zadaće. Prvi liturgijski čin jest okupljanje. Danas, nažalost, kao da se više ne osjeća potreba za tim te je došlo minimalizacije ovog predslavljeničkog vremena koje je potrebno da bismo se disponirali za slavlje i za zajedništvo. 

U svrhu ostvarivanja ovog predslaviteljskog elementa i bolje disponiranosti za zajedništvo, možda ne bi bilo loše kao pripremu za euharistiju osobno proći meditaciju utemeljenu na Duhovnoj obnovi po liturgiji bl. Ivana Merza kroz nekoliko sljedećih koraka. 

Meditacija kao priprema i predslavljenički element u tri koraka:

• Predmeditacija: 
• Obavlja se prije mise, dobro je proći misne molitvene obrasce i napose misna čitanja toga dana i tako se “udomaćiti” u tekstove koje ću čuti na misi da mi budu poznati.
• Naći temeljnu nit za sebe u tekstovima i pripremiti se da ih se još korisnije primi na samoj misi.
• Ovo može biti samostalna molitva, ali i vođena ili zajednička meditacija.
• Obično traje 30-45 min.
• Obuhvaća misne obrasce i čitanja, ali ne i samu euharistijsku službu, čija narav to onemogućuje.
• Svrha meditacije: pripremiti se za misu i tako se disponirati za zajedništvo te aktivno sudjelovanje tijekom euharistije.
• Meditacija bi trebala sadržavati: ulaznu pjesmu, zbornu molitvu, čitanje, psalam, aleluju, Evanđelje, darovnu molitvu, pričesnu pjesmu i popričesnu molitvu (Za nedjeljne i blagdanske svete mise tu može poslužiti Nedjeljni i blagdanski misal ABC za narod). 

• Meditacija tijekom same mise: 
• Molitva nad tekstovima za vrijeme mise i aktivno sudjelovanje u euharistijskoj službi.
• Tijekom same euharistije nemamo kontrolu nad vremenom za molitvu jer pratimo svećenika, zato je i potrebna predmeditacija kao predslavljenički element. 
• Korisno je imati listić s ABC Misal za narod, da se lakše prati, lakše se sluša kad se može pratiti i kada se već poznaje što se sluša, ali dobro provedena predmeditacija je dovoljna po sebi.
• Molitva tijekom mise, a također i prije mise, iako se obavlja samostalno, nije samostalna, nego zajednička i usmjerena na zajedništvo, tu dimenziju treba njegovati tijekom mise, iako je to nekada teško. 
• Ako se ulazna i pričesna pjesma ne pjevaju kako je naznačeno u misalu, najkorisnije je dopustiti Bogu da nas uvede u svoju prisutnost po pjesmi koja se pjeva.
• Ako se ulazna i pričesna uopće ne pjevaju i ne govore, korisne su ipak, ako smo ih zapamtili iz predmeditacije.

• Osvrt: 
• Kratko prođem svoje iskustvo mise i vidim što se dogodilo i koji su plodovi.
• Za sve ove tri vrste molitve vrijedi pravilo da se mirno prolazi sve i koliko je potrebno zadrži na onome što je korisno, a ostavi ono što nije.
• Lijepo je kad imamo milost biti na čitavoj misi sabrani, a u tome se najbolje surađuje predmeditacijom, predslaviteljskim elementom i iskrenošću prema Bogu.
• I slabo praćena misa može biti korisna, ako priznamo pred Bogom da ne možemo pratiti jer nemamo volje ili što god drugo.

Priprema uz određene dijelove mise:

Ulazna pjesma

• Služi za ulazak u Božju prisutnost
• Ovdje smo na veću slavu Božju i nema drugoga razloga
• Ako nisam u prisutnosti Božjoj onda ne molim, već vodim monolog, pa je zato očito ovaj korak na samom početku

Slava

• Načelo i temelj govori o svrsi čovjeka, ovaj himan me uči slaviti i hvaliti Boga pjesmom, ali još vise mu je smisao da me oraspoloži za slavljenje Boga, što činimo kroz euharistiju.
• Prava proslava Boga je u euharistijskoj žrtvi, on sebe proslavlja pred nama i u našim životima, pa ovaj himan zapravo ima značaj predskazivanja euharistijske službe zbog čega se spominje i Jaganjac Božji…

Zborna molitva 

Zborna molitva, lat. collecta (gl. coligere) što znači brati, skupljati, sabirati. Zborna molitva ili collecta je molitva koja sabire molitve pojedinaca u jednu molitvu. Pojam zbora u hrvatskom može navesti na jedno krivo razumijevanje, kao da je to molitva svih. Zborna molitva nije molitva svih, nego molitva koja sabire molitve svih, molitve pojedinaca skuplja u jednu molitvu. Sama struktura to očituje. Dakle, započinje pozivom Oremus (pomolimo se), nakon toga je šutnja koja služi tome da bi svatko u tišini pred Bogom izrekao svoju osobnu molitvenu nakanu. Nakon toga je collecta – molitva u užem smislu riječi i na koncu Amen koji je odgovor, koji nije potvrda samog sadržaja molitve nego također i potvrda da je u tu molitvu Crkve uključena i moja osobna molitvena nakana. Jednako tako sada molitve Crkve postaju moje osobne nakane. (3)

• Nudi mi temeljnu molitvu Bogu za taj dan/tjedan, ukazuje i preporuča milost za koju mogu moliti
• Govori mi o Božjem odnosu prema meni i nudi način na koji Boga mogu moliti i što ga mogu moliti, moj odgovor Njemu
• Svaka molitva Bogu je po Kristu, s Kristom i u Kristu, što ova i druge molitve naglašavaju karakterističnim završetkom

Slaviti zajedništvo počinje pozivom na molitvu, gdje pojedinačne molitve bivaju skupljene, satkane u jednu molitvu Crkve. Nakon Zborne molitve nismo više skup od 500 pojedinaca nego smo Crkva, zajednica vjernika koja moli jednim glasom, jednom molitvom. Sama molitva ili poziv na molitvu disponira zajednicu za slavlje. Sadržaj Zborne molitve u užem smislu riječi otkriva otajstvo dana, blagdana, svetkovine, nedjelje, odnosno liturgijskog vremena u kojem se nalazi. Ponajprije je tu poziv na molitvu. Poziv na molitvu pretpostavlja vrijeme za molitvu, vrijeme da svatko može u tišini izreći svoju osobnu molitvenu nakanu, zbog čega nakon poziva Pomolimo se treba biti kratka šutnja. Nakon Zborne molitve koja sabire molitve pojedinaca u jednu molitvu, načelno govoreći, naše molitve više nisu osobne molitve nego su molitva Crkve. Stoga, stavljati negdje osobne molitvene nakane nakon uvodnih obreda (npr. u Molitvu vjernika o.a.) znači narušavati smisao, dinamiku slavlja i eklezijalnu dimenziju slavlja. (4)

Prvo čitanje

• Prvo čitam cijeli tekst, da vidim o čemu se radi, i opažam neke stvari koje me osobito zahvate.
• Vraćam se na detalje koji me zahvatiše i gledam što to ima u njima i kakve veze imaju s mojim životom, nadograđujem se na njih i ekstrapoliram, konkretiziram riječi kojima Gospodin po čitanju meni govori sada.
• Imam na umu Zbornu (i Ulaznu), da vidim kako se ovo čitanje povezuje s milošću za koju molim.

Psalam

• Produbljuje moje shvaćanje čitanja i više me usmjeruje na motrenje pokreta u mojoj nutrini, da bolje vidim kako sam reagirao na čitanje.
• Otkriva duhovne pokrete koji su u pozadini događaja iz čitanja.
• Pomaže mi da sam mogu izreći i formulirati svoje nutarnje stanje i postati ga svjestan.

Drugo čitanje 

• Poduka iz poslanica, obično kratka, ali koncizna, koja nudi izravne savjete kako odgovoriti na prošlo čitanje ili općenitije situacije u životu.
• Poticaj da preuredim život i okrenem ga k Bogu u svakodnevnici.
• Dovodi prošlo čitanje u vezu s mojom stvarnošću i tako ga aktualizira.
• Pomaže na putu do konkretne (male) odluke koja se treba dogoditi kasnije u misi.

Aleluja 

• Služi kao poziv na sabranje jer će se sada čitati Evanđelje, Isusove Riječi nama.
• Ukazuje na ozbiljnost i pozornost s kojom imamo shvaćati Božju riječ, i osobito Evanđelje.
• Pripravlja srce da bude otvoreno evanđeoskoj riječi.
• “Mala ulazna pjesma” za Evanđelje, gdje osobito okrećemo pozornost na Isusovu prisutnost i odlučujemo slušati svaku riječ kao da nema ništa drugo na svijetu što bi sada bilo vrijedno činiti osim slušati.
• Ekvivalent istočnog poziva “Stojmo mirno. Premudrost. Budimo pozorni”, ali na fluidniji i uglađeniji način, karakterističan za rimski obred.

Evanđelje

• Ujedinjuje prijašnja čitanja, otkriva Isusa kao onoga koji nam je u njima govorio, i onoga o kojemu prijašnja čitanja govore i koga nam pokazuju.
• Ovo je središnje mjesto za susret s Isusom u Službi riječi, za ovo me pripremaju čitanja, da mogu iskreno primiti riječi Evanđelja i vidjeti kako mogu sada i danas živjeti po Evanđelju.
• Svaki čovjekov život nalazi odraz u Evanđelju, jer ono i govori o novom životu u Kristu, koji svi žele živjeti, zato svaki čovjek slušajući Evanđelje, u mjeri u kojoj je slobodan, primjećuje u kojoj mjeri se Isusov govor u Evanđelju slaže s njegovim svakodnevnim životom.
• Evanđelje se tako živi: da gledajući svoj život vidim da se u njemu odigrava isto Evanđelje koje sada slušam.
• Isusov govor je često težak i čudan, pa je potrebna propovijed da se razjasni.
• U predmeditaciji, ovo je prilika za razgovor (kolokvij) s Isusom, da vidim što je središnja stvar koju mi on govori kroz sva čitanja, da se postavim u odnos prema njoj, da je prihvatim ili odbacim, da to iskreno priznam Gospodinu. 
• U misi, propovijed je prilika da uberem plodove Evanđelja, ili također sveta šutnja, ako je bude.

Vjerovanje

• Zbog primljene i prihvaćene vjere smo do sada sve ovo uspjeli napraviti, primivši to kao dar u prisutnosti Božjoj, a sada svi zajedno recitiramo koja je to vjera, da je obnovimo u pameti i sjećanju.
• Ovo je trenutak kada postajemo svjesni našeg zajedništva ne samo kao ljudi sabranih na jedno mjesto, nego kao ljudi koji namjeravaju sada zajednički i skladno kao jedan sudjelovati u najvažnijem događaju, Isusovom prinosu samoga sebe Ocu.
• Ispovijedajući jednu vjeru, postajem svjestan da smo jedno tijelo s jednom zajedničkom nakanom (Crkva!), ali i toga da sam srcem daleko od toga, pa i to priznajem Bogu.

Molitva vjernika (Zajednička molitva Crkve)

• Učimo se pred Bogom kao zajednica Boga moliti, kao djeca svoga Oca.
• Ovo se čini teško, jer tu primjećujem kako mi je malo stalo do nakana za koje moli Crkva, drugi ljudi, pogotovo ako su to daleke stvari koje neposredno ne utječu na moj život.
• Ovdje se događa molitva prošnje svih kao zajednice i tu, odmah nakon Vjerovanja, činimo još jedan zajednički čin, učimo se biti zajednica Sveopće Crkve sa zajedničkim nakanama i tako se učimo ljubavi jedni prema drugima.

Darovna molitva

• Opisuje vezu između čitanja i zahvale koja slijedi, povezuje dva dijela mise.
• Pomaže da sebe i svoj rad prinesemo na oltar zajedno s ostalim darovima, da sebe stvarno shvatimo kao prinos, kao što je i Isus prinos, a u njemu živimo, mičemo se i jesmo, gdje i mi moramo postati prineseni darovi, što se najbolje očituje u obrednoj gesti kađenja gdje se sada jednako kade prineseni darovi, svećenik i čitava zajednica – svi kao jednak dar.. 

Euharistijska služba

• Ona je uvijek ista, jer ritualno konkretizira isti događaj, i to najvažniji događaj za ljude.

Pričesna pjesma

• Kratka biblijska misao koja može poslužiti kao misao povezana s ostatkom mise i svime što smo proživjeli i koja nas prati do trenutka sjedinjenja s Isusom u pričesti.
• Ona kontekstualizira primanje pričesti u odnosu na ostatak mise, pomaže pričest shvatiti kao konačno sjedinjenje čitavog našeg bića s Isusom i onime što je on učinio za nas, a izrečeno je u ostalim tekstovima mise.

Popričesna

• Vrlo korisno se može koristiti ovdje i sveta šutnja, ako je bude.
• Ova molitva govori o otajstvu koje smo primili i posvješćuje nam da Presveti Sakrament u nama želi proizvesti učinak, a mi smo pozvani surađivati s Gospodinom koji djeluje u nama.
• Poziva na življenje ljubavi prema Bogu i bližnjem kao posljedici primanja sakramenta Euharistije koji jedini takav život može uzdržavati. (5)

Idite u miru (Ite missa est)

Nekada je “Ite missa est” bio otpust, formula ili obrazac otpusta još prije formiranja kršćanske liturgije. Dakle, u rimskoj kulturi neki javni ili svečani skup završavao je otpustom ili pozdravnim otpustom riječima: “Ite missa est”. Slobodnije bismo mogli prevesti: Idite, otpušteni ste! Ili gotovo je!

“Ite missa est” počnimo od sada razumijevati na ovaj način: Idite misa je!

Dakle, idite sada je misa!

Sada započinje naša misija, naša misa, unositi Krista u svijet u kojem živimo!

(1) Ante CRNČEVIĆ – Ivan ŠAŠKO, Na vrelu liturgije, Zagreb, 2009., 215.

(2) Prema vlastitim bilješkama rađenim slušanjem kolegija Liturgijska sakramentologija kod prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, OFM; za vrijeme dodiplomskog studija na KBF-u u Zagrebu.

(3) Prema vlastitim bilješkama rađenim slušanjem kolegija Liturgijska sakramentologija kod prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, OFM; za vrijeme dodiplomskog studija na KBF-u u Zagrebu.

(4) Prema vlastitim bilješkama rađenim slušanjem kolegija Liturgijska sakramentologija kod prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, OFM; za vrijeme dodiplomskog studija na KBF-u u Zagrebu.

(5) Meditacija prema bilješkama koje je na temelju Duhovne obnove po liturgiji bl. Ivana Merza izradio Ante Pilipović.

Fra Mate Bašić

Fra Mate Bašić je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i djeluje u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Duhovnik je i vodi devedesetodnevni program za muškarce EXITUS te istoimeno bratstvo.