Novoimenovani varaždinski biskup Bože Radoš bio je u zajedništvu sa svojim prethodnikom mons. Josipom Mrzljakom, sada apostolskim administratorom Varaždinske biskupije, tijekom misnog slavlja 19. kolovoza u povodu 13. obljetnice smrti prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja. Bilo je to prvi put da mons. Radoš slavi misu u varaždinskoj katedrali, a kako je rečeno tijekom misnog slavlja, biskupsko ređenje mons. Radoša bit će na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenoga.

Bit će to velik i zapravo povijesni događaj za Varaždinsku biskupiju i katedralu u kojoj će se prvi put dogoditi ređenje jednog biskupa. Glavni zareditelj mons. Radoša bit će metropolit zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a suzareditelji će biti đakovački-osječki nadbiskup Đuro Hranić, kao nadbiskup biskupije iz koje potječe mons. Radoš, te mons. Josip Mrzljak, kao domaći biskup.

Foto: Varaždinska biskupija

Na kraju misnog slavlja u spomen na prvog varaždinskog biskupa, prvi put se vjernicima mjesne Crkve obratio mons. Bože Radoš. Rekao je kako se u varaždinskoj katedrali posebno lijepo osjeća budući da je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, baš poput crkve u kojoj je bio kršten.

“Ovu kuću u kojoj je Marija domaćica, u kojoj nas prima kao majka, osjećam kao svoju kuću. Posebno mi je drago što sam danas mogao ovdje sa svima vama moliti za prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja. Mi svećenici često kažemo vjernicima da se mole za nas. Vjerujem da je to posebna povezanost. Po rukama svećenika u sakramentu krštenja i mi smo rođeni. Molimo za svoje roditelje, ali i svećenike koji su nas rodili iz vode Duha Svetoga snagom krštenja. A mi svećenici smo po rukama biskupa rođeni na jednu novu službu. Zato osjećamo da su nam oni najbliži, da su nam roditelji”, istaknuo je mons. Radoš.

Ako smo rođeni po molitvama dobrih ljudi Crkve, onda nam je potrebna i molitva Crkve da bismo mogli živjeti i izvršiti svoje poslanje.

“Molitva nema granica, ona ide preko granica ovoga života. Dok se spominjemo biskupa Marka, i mi prelazimo tu granicu vječnosti. Molitva je govor ljubavi, a to je najsnažniji znak. Svi smo mi na neki način rođeni iz ljubavi, jer Isus kaže neka molimo ‘Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’. Svako svećeničko zvanje je izmoljeno. Ne znamo od koga, ali znamo da je izmoljeno od Crkve. Ako smo rođeni po molitvama dobrih ljudi Crkve, onda nam je potrebna i molitva Crkve da bismo mogli živjeti i izvršiti svoje poslanje. Pomolite se za mene jer to će biti najočitiji znak ljubavi i vjerujem da će mi po vašim molitvama Bog dati milost da izvršim svoje poslanje”, poručio je mons. Radoš.

Foto: Varaždinska biskupija