Prenosimo tekst članice Karmelskog svjetovnog reda Jasne Ivasić objavljenog na mrežnim stranicama Karmelskog svjetovnog reda o mislima sv. Edith Stein i poslanju žene.

Sv. Edith Stein / Foto: ocds.karmel.hr

Sv. Edith Stein rodila se 12. listopada 1891. u židovskoj obitelji kao najmlađa od sedmero djece. Sa dvije je godine ostala bez oca, uz majku koja je “biblijski” bila jaka žena te imala istančan osjećaj za stvarnost. U njemačkom gradu Göttingenu studirala je filozofiju, psihologiju, povijest i germanistiku. Susret s knjigom “Život sv. Terezije Avilske” odredio je daljnji tijek njezina života. Čitav je život tragala za istinom i čitajući ovu knjigu došla je do zaključka: “Da, to je istina!” Tražila je istinu, a našla Boga.

Krštenje je primila 1922., a dvije godine kasnije pokušala je ući u Karmel, no odbili su je. Suradnici, profesori i obitelj govorili su joj da žena takvih sposobnosti mora ostati u svijetu i u njemu djelovati. Iako je dobro obavljala posao predavačice, želja za potpunijim življenjem za Krista nije ju napuštala. Željela je to spojiti sa “žrtvom” za svoj židovski narod.

Žena treba biti velikodušna, smirena, nesebična, gorljiva i jasna.

U travnju 1934. svečano je obukla karmelsko odijelo i postala s. Terezija Benedikta od Križa. Svečane je zavjete položila na Veliki petak četiri godine kasnije. Kad je Gestapo došao po nju 2. kolovoza 1942., zagrlila je svoju sestru Rozu, karmelsku trećoredicu, i rekla joj: “Hajdemo na žrtvu za naš narod”. Svoj je život završila u plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 1998., a suzaštitnicom Europe godinu poslije.

Sv. Edith Stein u svojim je djelima često promišljala o ulozi žene. “Žena mora postati ono što treba biti, da čovještvu koje u njoj drijema, koje je njoj u posebnom individualnom obilježju dano, dopusti dozrijevanje, do po mogućnosti, savršenog razvoja”, zapisala je ova svetica. Podsjećala je i na to kako žena treba biti velikodušna, smirena, nesebična, gorljiva i jasna.

Foto: Pixabay

Žena kao supruga, prema sv. Edith Stein, u svome suživotu s mužem ne smije izgubi sebe, nego naprotiv razviti svoje vlastite darove. Ova nas svetica uči da je žena suputnica – ona koja dijeli život drugoga čovjeka i u svemu sudjeluje – u najvećem i najmanjem, u radostima i patnjama, u poslovima i problemima.

U svojoj knjizi “Žena”, sv. Edith Stein ističe kako je žena ta koja svojom svjetlošću i služenjem posvećuje muža te kako joj je namijenjena borba protiv zla jer ona tu može učiniti i više od muškarca. Žena, lakše nego muškarac, može podleći zlu jer je stvorena za “dobro”.

Duša žene je prostrana, otvorena za sve ljudsko, za ljudske duše, za Kraljevstvo Božje.

Ideal žene sv. Edith Stein vidi u Blaženoj Djevici Mariji. Žena mora biti jasna i čista da bi i u obitelji sve bilo jasno i vidljivo. Žena mora spajati razum i srce te dublje promatrati ono što je u njoj i oko nje. Žena mora pronaći i upoznati sebe te se odreći sebeljublja da bi njezina duša bila spremnija za Boga. Žena mora biti pravedna i blaga, a istovremeno, uz Božju pomoć, čvrsta i stroga.

Foto: Pixabay

Žena kao majka, uz pomoć oca, stvara djeci toplinu i sigurnost doma. Ne promatra djecu kao svoje vlasništvo ili kao sredstvo za postizanje svojih ciljeve, nego kao “povjereno joj dobro”. Cjelovita obitelj, koja djetetu pruža dobre temelje za zdrav i sretan život, moguća je samo uz majke koje svoju snagu crpe iz vjere. Ljubav, radost i mir koji žena daruje najprije svojoj obitelji, a onda i svojoj radnoj i životnoj okolini, usrećuje i obogaćuje i nju samu.

“Narav se samo snagom milosti može osloboditi ostataka svojih grijeha, povratiti u čistoću i osloboditi se za primanje božanskog života. Sam taj božanski život je unutrašnja pokretačka snaga iz koje proizlaze djela ljubavi”, zapisala je sv. Edith Stein.