Često su me pitali, za vrijeme pastoralnog djelovanja, kako biti dobar roditelj djeci i imati čistu savjest kao vjernik. Nobelovac Albert Schweitzer (1875. – 1965.), elzaško-njemački liječnik, protestantski teolog, filozof i glazbenik, odgovorio je na ovo pitanje ovako: “Primjerom. Primjerom i Primjerom”. Dakle, nema kompromisa sa zlom, pogotovo u odgoju. Tamo u onoj obitelji, gdje se roditelji međusobno vole i poštuju, idealno je okruženje za odrastanje djece.

Dobri roditelji vole svoju djecu i često ih pohvale, baš kao što je Bog pohvalio svoga Sina. “I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina'” (Mt 3,17).

Foto: Pexels

Čitamo u poslanici Kološanima (3, 14 – 19): “A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima”.

Dobri roditelji vole svoju djecu i često ih pohvale, baš kao što je Bog pohvalio svoga Sina. “I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (Mt 3,17). Treba s djecom postupati po njihovim osjećajima. Roditelji bi trebali postupati po uzoru na Boga tako da pažljivo slušaju svoju djecu. Sv. Jakov kaže: “Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu” (Jak 1,19). Jako je bitno djetetu pokazati da vam je stalo do njegovih osjećaja, čak i kad se ono zbog nečega žali ili mu nešto nije po volji.

Roditelji imaju pravo postavljati svojoj djeci određena pravila. “Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno” (Ef 6,1). Bog pokazuje ljubav svojoj djeci tako što im postavlja jasna pravila i upozorava ih što će se dogoditi ako ih se ne budu pridržavali. U Knjizi Postanka (3,3) čitamo: “Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete'”.

Foto: Pixabay

No, u dobrom i plemenitom roditeljstvu nema prisile, nego samo autoritet. To znači biti principijelan i od riječi, ali ne popustljiv. Ne vikati i ne koriti dijete, već ga samo opomenuti. Rekli bi Grci: „Sila silu rađa“. Dakle, ne siliti dijete ni na što, no, ne biti popustljiv ni prije ni poslije. Mora se znati i vidjeti ‘tko je roditelj’ i pod čijim krovom i čijom se brigom živi. Ako dijete ne želi poslušati, ni roditelji nisu dužni poslušati i čuti dječje želje. Treba pomoći djetetu razumjeti i uvjeriti ih da je to što tražite od njega za njihovo dobro te da vas slušaju.

Roditeljstvo nije lako poslanje, ali je u Božjim očima uzvišeno.

Jako je bitno, za dobro i plemenito roditeljstvo, da se nikada ne umorite u objašnjavanju, uvjeravanju, ispravljanju, tumačenju, poučavanju te u principijelnosti bez korenja i vike. Ali treba i sam biti takav, a ne samo to tražiti od djece. Važan je primjer koji kao roditelji pokazujete djeci jer oni vas gledaju i uče od vas. Nemojte nikada zaboraviti da ste vi, kao svi stariji, a pogotovo djeda i baka, njihovi uzori. No, bez obzira što nekada djeda i baka uskaču na čuvanje ili odgoj, uvijek se mora poštivati roditeljski odgoj.

Foto: Pixabay

Radi djetetova dobra, nikad ali nikad, ne rušiti autoritet roditelja, svojim odgojem i popuštanjem te blagošću u disciplini koju imaju roditelji. Makar se ne slagali s odgojem roditelja, to nemojte govoriti roditeljima pred djecom kako im ne bi srušili autoritet već im to recite nasamo. Oni će o tome promisliti i, prema svojim ciljevima i odgovornostima, ako treba napraviti promijene svoga odgoja.

Bog nas kao svoju djecu odgaja s ljubavlju, ali strpljivo i praštajući nam. Tako i roditelji trebaju biti dobri, strpljivi, blagi, ali nepopustljivi.

U Bibliji čitamo: “Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši” (Iz 48, 18-19). U dobrom i plemenitom roditeljstvu treba biti mudar i plemenit. Znam, reći će mnogi da je lako to reći, a teško postići. Da, slažem se s tom tvrdnjom. Roditeljstvo nije lako poslanje, ali je u Božjim očima uzvišeno.

Jako je važno, radi boljeg i lakšeg odgoja, pomoći svojoj djeci da zavole Boga. Tada će postupati mudro čak i kada nisu s vama. Ne nametati svojoj djeci vlastitu vjeru, nego ih odgajati u vlastitoj vjeri. To znači, ne slati ih same na misu i tjerati ih da se mole, nego to činiti s njima. Dakle, svjedočiti im svoju vjeru i dati im primjer – ići zajedno na misu kada je to moguće, pomoliti se s njima i pred njima, a pogotovo za stolom prije i poslije obroka te u život i ponašanje provoditi ono što nas uči Crkva.

“Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena” (Ef 5,1).

Bog nas poučava tako što nam daje dobar primjer. Jer što je roditeljima sveto, to će biti i djeci. Tako i vi svojim primjerom pomozite svojoj djeci da zavole Boga. U poslanici Efežanima (4,32) čitamo: “Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti” te u petoj glavi u prvom retku: “Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena”. Dakle, možemo se i moramo ugledati na Boga odgojitelja, a primjer toga imamo u Bibliji. Bog nas kao svoju djecu odgaja s ljubavlju, ali strpljivo i praštajući nam. Tako i roditelji trebaju biti dobri, strpljivi, blagi, ali nepopustljivi. Jer ne smiju, u normalnim okolnostima, djeca odgajati roditelje nego roditelji djecu.