Budi dio naše mreže

Centar Marjanovac u Bosanskom Aleksandrovcu već više od dva desetljeća pruža pomoć osobama koje se bore s ovisnošću. O izazovima liječenja, važnosti bezuvjetnog prihvaćanja i poslanju sestara Klanjateljica Krvi Kristove govorila je s. Amata Anđelić u emisiji „Svijetli tragovi“ Hrvatskoga katoličkog radija.

/ iđ

Od samostana do utočišta za osobe s problemom ovisnosti

Govoreći o povijesti samostana Marjanovac, s. Amata podsjetila je da su prve sestre Klanjateljice Krvi Kristove u Banju Luku došle 1879. godine te da su od tada prisutne na tim prostorima.

Samostan Marjanovac bio je prvi samostan otvoren nakon Nazareta, u kojem su sestre započele s radom škole i dječjeg vrtića. Njihovo javno djelovanje prekinuto je nakon Drugoga svjetskog rata, kada su vjerskim zajednicama oduzeta prava javnog djelovanja.

Unatoč tome, sestre su nastavile pomagati lokalnom stanovništvu, od šivanja do liječenja ljekovitim biljem.

Posebno teško razdoblje nastupilo je 1995. godine, kada su sestre protjerane iz samostana. Nakon povratka zatekle su devastiran prostor kojemu je trebalo pronaći novu svrhu.

„Trebalo je pronaći način kako samostan ponovno vratiti u život. Odlučile smo ga staviti u socijalne svrhe, a kao jedan od velikih problema prepoznale smo ovisnost“, pojasnila je.

Centar Marjanovac/Foto: Klanjateljice Krvi Kristove

Ovisnost se ne liječi preko noći

Govoreći o pomoći koju Centar Marjanovac pruža svojim korisnicima, s. Amata istaknula je kako liječenje ovisnosti zahtijeva vrijeme i cjelovit pristup čovjeku.

„Marjanovac ne nudi brza rješenja jer ona ne postoje. Ovisnost se ne liječi preko noći.“

Pomoć koju pružaju obuhvaća čovjeka u njegovoj cjelovitosti – tijelo, psihu, dušu, njegov život, ali i život njegove obitelji te svih onih s kojima je živio i radio.

Naglasila je kako su sigurnost i bezuvjetno prihvaćanje prvo što korisnici dobivaju dolaskom u Centar.

„Potrebno je jako puno vremena da povjeruju kako ih netko može voljeti bez interesa i da im je netko ponudio svoj prostor ne radi dokazivanja vlastite humanosti, nego zato što je prepoznao njihovu potrebu.“

Posebno je istaknula važnost odnosa koji se grade s korisnicima.

„To su ranjene duše i ranjeni životi koji negdje očekuju toplinu i zajedništvo s nekim tko ih neće osuđivati.“

U središtu programa nalazi se čovjek

Centar Marjanovac od 2003. godine djeluje prema programu „Projekt Čovjek“ Talijanskog centra solidarnosti don Marija Picchija (CeIS) iz Rima.

Riječ je o programu koji u središte stavlja čovjeka i njegove potrebe, a s. Amata istaknula je kako je upravo takav pristup bio razlog njegova uvođenja u Marjanovac.

„U središtu programa nalazi se čovjek u svoj svojoj biti, čovjek pisan velikim slovom, a njegov izvor ne može biti nigdje drugdje nego u Bogu.“

Pojasnila je kako su sestre poznavale don Marija Picchija i njegov rad s osobama koje se bore s ovisnošću te su željele da njegov program zaživi i u njihovu centru.

Dodala je kako program odabiru i osobe koje nisu izričite u svojoj vjeri jer je svima zajedničko ono najvažnije – čovjek koji se suočava s problemom ovisnosti.

Centar Marjanovac/Foto: Klanjateljice Krvi Kristove

Marjanovac kao oaza mira

Govoreći o karizmi Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, s. Amata podsjetila je na njihovu utemeljiteljicu, sv. Mariju De Mattias, i njezinu misao da će ljudi u njihovu institutu pronaći pomoć u svim vremenima, čak i pod cijenu vlastitog života.

Istaknula je kako to nisu samo riječi, nego stvarnost koju su sestre tijekom povijesti živjele, podsjetivši na četiri sestre mučenice u Liberiji te na stradanje sestara iz Požege tijekom Drugoga svjetskog rata.

„To nije prazna fraza, nego životna stvarnost. Uvijek smo nošene snagom Krvi Kristove. I danas trebamo pomiriti ono što se čini nepomirljivim – patnju, ljubav i slobodu.“

Nakon svih patnji koje su sestre, ali i stanovništvo tih prostora proživjeli, njihova je želja da Marjanovac bude mjesto mira.

„Ljudi znaju reći da su ondje osjetili mir kakav nisu osjetili nigdje drugdje. To je prostor koji je više od 130 godina natapan molitvom sestara.“

Ovisnosti se mijenjaju, a rad s korisnicima postaje sve zahtjevniji

Osvrnuvši se na više od dva desetljeća rada u Marjanovcu, s. Amata istaknula je kako su se oblici ovisnosti znatno promijenili.

„Kada usporedim ono što je Marjanovac bio 2003. godine, kada sam tek počela raditi, s onime što je danas, vidim da je riječ o nečemu sasvim drukčijem. Mi moramo ići za čovjekom.“

Pojasnila je kako su u početku korisnici uglavnom bili osobe ovisne o heroinu, dok se danas s takvim slučajevima susreću znatno rjeđe.

S vremenom su pomoć počele tražiti i osobe koje imaju problema s alkoholom, među kojima je posebno istaknula žene.

„Žene najčešće imaju problema s alkoholom, ovisnošću o tabletama te depresivnim stanjima.“

Danas su, prema njezinim riječima, sve prisutniji kokain i različite sintetičke droge, a dodatni je problem što korisnici često ni sami ne znaju koje su sve tvari uzimali.

„Ne znaju što je sve u njihovu organizmu uništeno i što će im zauvijek ostati problem.“

Upozorila je kako je rad s osobama koje se bore s ovisnošću sve zahtjevniji, osobito kada je riječ o njihovoj motivaciji za liječenje.

„Sve je teže raditi s osobama koje se bore s ovisnošću, a sve ih je teže i motivirati jer sve dulje odgađaju suočavanje s problemom.“


Cijelu emisiju Svijetli tragovi poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja