Rastavljeni vjernik u Katoličkoj Crkvi često nosi stigmu osobe koja ne živi u potpunosti vjernički život. No, žena i vjernica koju muž zlostavlja u braku, prisiljena je zbog fizičke i psihičke opasnosti napustiti taj brak. Prema odredbama Katoličke Crkve to je moguće. Unatoč tome mnoge žene se ne odlučuju na napuštanje svoga bračnog druga.
Naime, mnogi koji ostaju u zlostavljanom braku imaju moto: “Ovaj brak mora biti Božja volja. Zavjetovao sam se, a moja je dužnost da ostanem u tom braku i patim.”
Treba imati na umu da to nije način kako živjeti. Nužno je potražiti pomoć, a i Katolička Crkva se sve više uključuje kako bi pomogla zlostavljanim ženama i djeci. Američka biskupska konferencija je izdala dokument “Kad zovem u pomoć” (When I call for help) u kojem svojim pastoralnim djelatnicima preporučuje da u svako doba imaju broj telefona od lokalne institucije za pomoć zlostavljanim ženama i djeci. Preporuča se da svećenici u crkvi često govore o problemu zlostavljanja kako bi se pomoglo ženama i djeci koji se nalaze u opasnosti. Na taj način šalje se poruka da je svećenicima i Katoličkoj Crkvi stalo do zaštite zlostavljanih žena i djece.
Prema mišljenju onih koji su u doticaju sa zlostavljanim ženama, kako donosi American Magazine, mnoge katolkinje ni ne uviđaju da se nalaze u nasilnoj vezi. Mnoge žene zapravo gledajući unatrag uvide da su se i prije braka nalazili znakovi da će u braku njihovi budući muževi biti nasilni. Kako se pojašnjava u članku, “u dobru i zlu” ne podrazumijeva silovanje i fizičke napade. Ako žena doživljava fizičke napade ima opravdan razlog napustiti supruga.
Naime, i Crkva priznaje da mogu postojati teški razlozi zbog kojih se osobama koje su crkveno vjenčane može dati odobrenje da nemaju više obveze zajedničkog života s partnerom. To se naziva “rastava od stola i postelje”. No, time partneri ne prestaju biti supruzi. U slučajevima rastave od stola i postelje, osobe se mogu ispovijedati i pričešćivati, ali se ne mogu ponovno crkveno vjenčati, jer Gospodin je rekao: “Što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja” (Mt 19, 6).
Crkva daje rastavu u slučaju: “Ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenog druga ili djecu ili na drugi način čini preteškim zajednički život, pruža drugom ženidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci” (Zakonik Katoličke Crkve, kanon 1153, $ 1.).
Kada se zlostavljana žena, ujedno i katolkinja, napokon i odluči na rastavu, često osjeća da je njezina župna zajednica odbacuje. Međutim, potrebno je istaknuti da rastavljena žena ako nije u novoj izvanbračnoj zajednici (primjerice civilnom/građanskom novom braku) može primati sakramente, a treba ispitati i mogućnost da se ženidba proglasi ništavnom, odnosno da zapravo nikada nije ni bila valjano sklopljena.