Na Strmcu pokraj Nove Gradiške, okružena prirodom i smještena na obroncima Psunja, djeluje Specijalna bolnica za psihijatriju i palijativnu skrb Sveti Rafael. Iza njezina djelovanja stoji Bolnički red sv. Ivana od Boga, poznatiji kao Milosrdna braća, čije se poslanje već stoljećima temelji na skrbi za bolesne, siromašne i najranjivije članove društva.

Stoljeća milosrđa i povratak u Hrvatsku

Povijest Milosrdne braće započinje djelovanjem sv. Ivana od Boga, portugalskog redovnika čije je obraćenje potaknulo nastanak zajednice posvećene skrbi za bolesne i siromašne. Red je crkveno priznanje dobio 1572. godine, a tijekom stoljeća njegovo se djelovanje proširilo i na hrvatske prostore.

Prva prisutnost Milosrdne braće u Hrvatskoj vezana je uz Zadar, gdje je 1742. godine osnovana vojna bolnica koja je ubrzo otvorila vrata i drugim potrebitima. S vremenom je prerasla u veliku zdravstvenu ustanovu koja je, prema riječima fra Karla, raspolagala s čak 500 kreveta.

Važnu ulogu braća su imala i u razvoju bolničke skrbi u Zagrebu. Na poticaj biskupa Maksimilijana Vrhovca 1804. godine otvorena je bolnica u kojoj su se bolesnici liječili prema tadašnjim suvremenim medicinskim standardima.

Povijesne i političke okolnosti postupno su dovele do prekida njihova djelovanja, a nakon Drugoga svjetskog rata braća su bila prisiljena napustiti i bolnicu u Novom Mestu u Sloveniji.

Ipak, želja za povratkom nikada nije nestala. Prvi konkretni koraci pokrenuti su 2006. i 2007. godine, a ostvareni su 2011. osnutkom bolnice Sveti Rafael na Strmcu.

„Ove godine slavimo petnaest godina djelovanja naše bolnice i našega povratka nakon jednog stoljeća u našu domovinu“, istaknuo je fra Karlo, izrazivši nadu da će sadašnji hrvatski redovnici nastaviti ovo poslanje i u desetljećima koja dolaze.

Bolnica iz zraka/Foto Specijalna bolnica za pishijatriju sv. Rafael

Gostoljubivost kao način naviještanja Evanđelja

Posebnost Milosrdne braće očituje se u četvrtom redovničkom zavjetu. Uz siromaštvo, poslušnost i čistoću, polažu i zavjet gostoljubivosti, odnosno hospitalitas, koji oblikuje njihov odnos prema bolesnicima i potrebitima.

Fra Karlo pojasnio je kako gostoljubivost nije tek dodatna obveza, nego temelj njihova redovničkog života i način na koji ostvaruju svoje poslanje.

„Gostoljubivost je oblik i način na koji naš red evangelizira. Ne postoje dva mjesta, evangelizacija i skrb. Mi evangeliziramo preko skrbi.“

Upravo se u svakodnevnim susretima s bolesnicima, njihovim prihvaćanjem i pružanjem potrebne pomoći ostvaruje evanđeoski poziv na ljubav prema bližnjemu.

„Naša gesta, naš dodir, naše prihvaćanje čovjeka koji je u potrebi izražava onu evanđeosku ljubav u svojoj potpunoj formi, kao što nam govori prispodoba o milosrdnom Samarijancu“, naglasio je.

Sveti Ivan od Boga – čovjek koji je promijenio odnos prema bolesnicima

Govoreći o utemeljitelju reda, fra Karlo podsjetio je kako se sv. Ivan od Boga smatra jednim od začetnika moderne bolničke skrbi.

Njegov pristup bolesnicima bio je napredan za vrijeme u kojem je živio. Odvajao je muškarce i žene, svakom bolesniku osiguravao vlastiti krevet te posebnu pozornost pridavao higijeni i dostojanstvu osobe.

No, iza njegova djelovanja stajalo je i duboko osobno iskustvo patnje.

Nakon obraćenja, koje je imalo cijenu, a to je duševna bolest, sv. Ivan od Boga završio je na psihijatrijskom odjelu kraljevske bolnice u Granadi. Upravo je ondje, prema riječima fra Karla, prepoznao svoje životno poslanje.

„Ako mi Gospodin dade mogućnost da iziđem s ovog odjela, napravit ću sve da ove duše budu tretirane kao što trebaju biti tretirani svi ljudi koji su slika i prilika Božja“, prenio je njegovu odluku fra Karlo.

To iskustvo postalo je temelj karizme Milosrdne braće, koja i danas nastoji povezati stručnu medicinsku skrb s dubokim poštovanjem prema svakom čovjeku.

Unutrašnjost bolnice/Foto Specijalna bolnica za pishijatriju sv. Rafael

Najveća radost je biti uz čovjeka koji pati

Svakodnevni susreti s bolesnima, osobito onima koji prolaze kroz teške životne trenutke, donose i brojne izazove. Fra Karlo priznaje kako su među najtežim trenucima oni u kojima, unatoč želji i nastojanju, nije moguće pronaći odgovarajuću pomoć za čovjeka u potrebi.

„Jednom milosrdnom bratu mislim da je najteži trenutak kada ne može pronaći rješenje, pomoć čovjeku koji mu kuca na vrata i traži da mu se pomogne“, rekao je.

Ipak, upravo u svakodnevnoj blizini onima kojima služe Milosrdna braća pronalaze i najveću radost.

Njihovo poslanje ne završava pružanjem zdravstvene skrbi, nego podrazumijeva zajedništvo i trajnu prisutnost uz bolesnike.

„Milosrdni brat nalazi najveću sreću kada živi i hoda s našim štićenicima. Mi s našim štićenicima živimo 24 sata. Kao obitelj provodimo i noć i dan, i tjedan i mjesec, nekad i godinu. To je ta radost“, istaknuo je.

Upravo takav odnos, naglašava, omogućuje Milosrdnoj braći da svojim životom svjedoče Božje milosrđe.

„Ljudi traže lice milosrdnog Oca, nekoga tko će im pružiti ruku, nekoga tko će im pružiti osmijeh, nekoga tko će im na neki način ispuniti smisao“, poručio je fra Karlo.

Cijeli razgovor s fra Karlom Lapićem poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.