Kraljevstvo je Božje među vama! (Lk 17, 21)

Liturgija dana (12. studenog):

Prvo čitanje:
2Iv 4-9

Prvo čitanje:
Flm 7-20

Primi ga, ne više kao roba, nego kao brata ljubljenoga.

Predragi! Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga — njega, srce svoje.
Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek — ne kao roba, nego više od roba, brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu!

Psalam:
146,6c-10

Blago onomu kome je pomoćnik Bog Jakovljev!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara,
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Evanđelje:
Lk 17,20-25

U ono vrijeme: Farizeji upitaju Isusa: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ Ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo — kraljevstvo je Božje među vama!«
Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku:

Otvarati i iščitavati svetopisamske tekstove, napose novozavjetne spise evanđelista i apostola znači trajno se podsjećati života Isusa Krista i djelovanja apostola te života prve Crkve. Tako Božja riječ biva trajnim spomenom na događaje spasenja.

Ipak, ako bi bila samo spomen, ostala bi nedjelotvorna i u sebi zatvorena. Ona je više od spomena. Ona je poticaj na iščitavanje događaja života i svakodnevno (pre)oblikovanje života u skladu s njome. Ona tako postaje živa i djelotvorna, sposobna prodrijeti duboko u srce i mijenjati živote; uvijek u skladu s našom otvorenošću istini koju donosi o nama samima.

Sjećati se događaja za nas danas znači otvoriti knjigu povijesti našega naroda, naše Domovine; znači vidjeti kako je Bog uvijek iznova pokazao svoju snagu i iskazao svoju pomoć onima koji se u njega uzadaju i koji ga traže pomoć.

Pitanje koje farizeji postavljaju: „Kada će doći kraljevstvo Božje?“ nuka Isusa da im onu nevidljivu stvarnost približi i učini vidljivom; da im približi ono što su smatrali dalekim. Isusov odgovor „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.“ i „Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama.“ očituje veliku istinu koju im želi očitovati: on sam je ostvarenje toga kraljevstva, on sam jest kraljevstvo.

Njegova prisutnost ili neprisutnost u životima čini to kraljevstvo blizim ili dalekim, primjetljivim ili neopaženim.

No, ono po sakramentu krštenja uprisutnjeno je i u nama samima; ono je ovdje. Potrebno je iščitavati vlastitu povijest Božjim očima.

Ovih godina proslavili smo obljetnice hrvatskoga kraljevstva i početaka našega identiteta kao naroda. Ovdje ne želim poticati tezu da smo izabrani ili bogomdani narod, ali čitajući povijest moguće nam je uvidjeti prisutnost Božju i njegova kraljevstva među nama. Takvo, prisutno kraljevstvo očitovano je u oslobođenju naše hrvatske Domovine od jugoslavenskoga režima, u radosti samostalnosti i neovisnosti.

No, očitovano je i u onim najtežim trenutcima kojih se ovih dana sjećamo kada otvaramo žalosne stranice knjige povjesnice našega naroda. Kraljevstvo Božje obuhvatilo je srca nesebičnih muškaraca i žena u izričitoj želji za očuvanje slobodom darovane nam hrvatske grude od srpskoga okupatora.

Mnogi su se pitali „A gdje je Bog?! Gdje je njegovo obećano kraljevstvo?! Zašto se ovo događa?!“ ili: „Kako će se sve završiti?!“

No, Bog je djelovao po srcima, rukama, idejama onih koji su se u njega uzdali. Koliko je oko nas svjedoka tih događaja koji ne smiju biti zaboravljeni, nego brižno čuvani i s pažnjom otvarani i prenošeni s koljena na koljeno.

Mnogi se danas pomamljuju za boljim životom i za njim trče glavom bez obzira jer čuju: „Evo ga ovdje, eno ga ondje!“

Nismo li, možda, svojim mlađima zaboravili održati životnu lekciju da se borba i život bore na domaćem tlu, na darovanoj zemlji, natopljenoj žrtvom? Nismo li možda i sami postali robovi novih ideologija bez granica, ideologije relativizma, ideologije zaborava povijesti i istine – o Bogu, čovjeku i Domovini?

Današnje Evanđelje o kraljevstvu Božjem postaje nam glasnim glasom savjesti.

U trećemu zazivu molitve Očenaša usrdno molimo: „Dođi Kraljevstvo tvoje!“, a da pritom ni ne razmišljamo o onomu što molimo, što ištemo. Izreći „Dođi Kraljevstvo tvoje!“ može onaj koji vjeruje u njegovo postojanje i njegovo ostvarenje.