Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 37, 39)

Liturgija dana (25. listopada):

Prvo čitanje:
Izl 22,20-26

Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas.

Ovo govori Gospodin: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!«

Psalam:
18,2-4.47.51ab

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

Drugo čitanje:
1Sol 1,5c-10

Od idola se obratiste da biste služili Bogu i iščekivali Sina njegova.

Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Evanđelje:
Mt 22,34-40

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Jurica Galić, gvardijan samostana i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zadru (Relja):

U današnjem Evanđelju jedan čovjek dolazi Isusu s pitanjem koje zvuči jednostavno:

„Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ Možda bismo mi očekivali neki kompliciran odgovor. Ali Isus ne komplicira. On sve svodi na ljubav. Najprije kaže: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“

A odmah zatim dodaje: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“

Kao da nam Isus govori: Nemoj tražiti tisuću pravila ako nisi naučio ljubiti.

Jer možemo puno toga znati o vjeri, možemo redovito dolaziti na misu, moliti, paliti svijeće, znati molitve napamet… a opet možemo imati tvrdo srce prema čovjeku koji nam ide na živce.

I upravo tu Isusovo Evanđelje postaje vrlo životno.

Nije teško reći: „Volim Boga.“ Teže je to pokazati prema čovjeku koji nas povrijedio.

Nije teško moliti za mir u svijetu. Teže je sačuvati mir u vlastitoj kući. Nije teško govoriti o ljubavi prema bližnjemu.

Teže je biti strpljiv s onim koga gledamo svaki dan. Možda je upravo danas moj „bližnji“ netko s kim teško razgovaram. Netko tko me razočarao. Netko kome ne mogu oprostiti. Možda čak netko iz moje obitelji.

I tada shvaćamo da Isusova zapovijed ljubavi nije lijepa ideja, nego konkretan poziv.

Ljubiti ne znači uvijek osjećati nešto lijepo prema drugome.

Ljubiti znači odlučiti da drugome neću vraćati zlo za zlo.

Da neću namjerno poniziti. Da neću širiti tuđu pogrešku.

Da ću pokušati razumjeti prije nego što osudim. Da ću, kad mogu, učiniti dobro – čak i onda kada mi se ne vraća. A onda Isus kaže nešto jednako važno: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ To znači da ljubav prema drugome počinje i odnosom prema samome sebi.

Koliko puta smo prema sebi puno stroži nego prema drugima? Koliko puta nosimo stare pogreške i govorimo sebi: „Nisam dovoljno dobar. Opet sam pogriješio. Bog mi sigurno zamjera.“ Ali ako nas Bog poziva da ljubimo sebe, onda trebamo naučiti prihvatiti da smo ljudi – sa svojim slabostima, padovima i nesavršenostima. Ne znači opravdavati svoje pogreške. Znači vjerovati da moja pogreška nije moja konačna vrijednost.

Bog me ne voli zato što sam savršen. Bog me voli zato što sam njegov.

I možda je danas upravo to ono što trebamo čuti. A onda iz te Božje ljubavi možemo krenuti prema drugima.

Jer čovjek koji zna da je ljubljen ne mora stalno dokazivati svoju vrijednost.

Ne mora pobijediti u svakoj raspravi. Ne mora uvijek imati zadnju riječ. Može oprostiti. Može reći: „Pogriješio sam.“ Može napraviti prvi korak.

Zato je Isusova zapovijed zapravo jedan veliki putokaz za naš svakodnevni život:

Voli Boga. Prihvati sebe. I učini dobro čovjeku koji ti je danas stavljen na put.

Možda to neće biti nešto veliko. Možda će biti samo jedan telefonski poziv. Jedna poruka. Jedno „oprosti“.

Jedno „hvala“. Jedan razgovor bez svađe. Jedan trenutak strpljenja s djetetom. Jedan osmijeh čovjeku kojeg inače ne primjećujemo. Ali upravo se tako Evanđelje pretvara u život.

Na kraju dana možda nećemo moći reći da smo učinili velike stvari. Ali možemo se pitati:

Jesam li danas nekome bio bliže Bogu – svojom riječju, svojim strpljenjem, svojim oprostom, svojom dobrotom?

Jer Isus nam danas ne daje samo najveću zapovijed. On nam pokazuje i kako izgleda život koji ima smisla. Ljubav prema Bogu koja ne silazi u naš odnos prema ljudima ostaje samo riječ. Zato danas zamolimo Gospodina za jednostavno srce.

Srce koje zna primiti njegovu ljubav i koje je zna dati dalje.

Gospodine, nauči me ljubiti tebe ne samo riječima, nego svojim životom.

Nauči me prihvatiti sebe onako kako me ti prihvaćaš. I daj mi oči da danas prepoznam čovjeka kojemu mogu učiniti nešto dobro. Jer možda moj najvažniji susret s tobom danas neće biti u nekoj velikoj stvari, nego upravo u čovjeku kojega ćeš staviti ispred mene.

Amen.