Palijativna skrb nije samo briga o bolesti i ublažavanju tjelesne boli već prisutnost uz čovjeka koji se suočava s neizlječivom bolešću, pružanje podrške njegovoj obitelji te nastojanje da posljednji dani života budu ispunjeni pažnjom, mirom i ljubavlju.

Upravo je to poslanje volontera udruge La Verna, koji već 17 godina pružaju pomoć palijativnim bolesnicima i članovima njihovih obitelji.

Predsjednica udruge Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna Blaženka Eror Matić istaknula je da su s aktivnostima započeli 2009. godine, proučavajući dokumente socijalnog nauka Crkve. U njegovu su temelju prepoznali dostojanstvo ljudske osobe, osobito važno kada bolest čovjeka učini ovisnim o pomoći drugih.

„Bolesnicima koji su suočeni s neizlječivom bolešću, koji su najčešće u posljednjim danima vezani za krevet i ovise o tuđoj pomoći, jako je važno sačuvati dostojanstvo. Trebamo paziti da se i u tim trenucima, kada više ne mogu sami pridonositi našem društvu, osjećaju vrijednima, voljenima i prihvaćenima te da ne misle kako su teret“, poručila je Eror Matić.

Nekoliko sati predaha za obitelj, blizina za bolesnika

Članovi La Verne svoj posao obavljaju volonterski, u slobodno vrijeme, vođeni željom da budu uz one kojima je pomoć najpotrebnija. Udruga danas ima oko 50 aktivnih volontera koji pomažu bolesnicima koji posljednje dane žele provesti u vlastitom domu.

Njihova prisutnost bolesniku donosi društvo, razgovor i mogućnost da vrijeme provede na način koji mu odgovara.

To može biti čitanje, šetnja ako mu zdravstveno stanje dopušta, zajednička molitva ili jednostavno tišina.

Istodobno, članovi obitelji dobivaju nekoliko sati za odmor, obavljanje svakodnevnih obveza ili vrijeme za sebe, znajući da njihov bližnji nije sam.“

Uz neposrednu pomoć, volonteri nastoje obiteljima pružiti i potrebne informacije o funkcioniranju sustava skrbi.

„Za to vrijeme obitelj može dobiti nekoliko sati za odmor, nešto obaviti ili se opustiti. Znaju da je netko uz njihova člana obitelji i da su slobodni učiniti nešto za sebe. Na taj način zapravo jako pomažemo i obiteljima“, istaknula je.

Bol se ne smije prihvatiti

Uz emocionalnu i duhovnu podršku, jedno od temeljnih pitanja palijativne skrbi jest i ublažavanje boli. Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ-a dr. Vlasta Vučevac upozorila je da trpljenje boli ne smije biti prihvaćeno.

Danas je neprilično i nedopustivo da pacijent trpi bol. Mi smo zemlja članica Europske unije, imamo na raspolaganju lijekove koje imaju i druge zemlje Europske unije i nema nikakva razloga da pacijent koji je u kući ili u bolnici djelomično, pa se vrati na kućnu skrb, trpi bol“, naglasila je.

„Kada se radi o terminalnim i preterminalnim fazama, postoje algoritmi kako se rješava bol. To je, ajmo reći, noviji dio terapije u medicini. Vi to morate upoznati, morate ući u to područje, morate znati kada se doza smanjuje, kada se povećava i kada se kombiniraju određeni analgetici. To ni u kojem slučaju nije nešto što se ne može premostiti.“

Obiteljski liječnici, smatra dr. Vučevac, često su opterećeni administrativnim obvezama i velikim brojem pacijenata.

„Terapija boli, ako ćete pratiti pacijenta u kući, zahtijeva vrijeme, znanje i vještinu. Što se tiče zakona, sve nam je dostupno. Bol možemo rješavati tabletama, kapima, injekcijama, flasterima, sprejevima, na sve moguće načine i nikako se ne smije dogoditi da pacijent trpi bol – to je danas nedopustivo.“

U hospiciju se slavi život

Da hospicij nije mjesto obilježeno samo tugom, nego i radošću, mirom i ljubavlju, dokazuje Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ u Rijeci, prvi hospicij u Hrvatskoj.

Sama riječ hospicij često izaziva neugodne osjećaje i strah, no ravnateljica hospicija Leopolda Ivković ističe da se posjetitelji nerijetko iznenade atmosferom koju ondje zateknu. Djelatnici nastoje biti radosni upravo zbog pacijenata, slušati ih i osluškivati njihove želje kako bi im, koliko god je moguće, pomogli da ih ostvare.

„Mi slavimo život, ovaj zemaljski život do njegova svršetka na zemlji, a nakon toga slijedi vječni život“, rekla je.

Pacijentima je važno obilježiti rođendan ili imendan, a neki požele ostvariti i posebne životne želje. Među iskustvima koja su joj ostala duboko urezana u pamćenje, ravnateljica je izdvojila priču žene koja se nakon više od 40 godina zajedničkog života željela crkveno vjenčati sa svojim suprugom.

Nikada neću zaboraviti stisak ruke te žene koja više od 40 godina nije bila u crkvenom braku sa svojim suprugom.

Kada mi je govorila o tome, poželjela se vjenčati. Kad mi je stisnula ruku, osjetila sam tu duhovnu bol. Ona je rekla koliko je patila jer nije mogla primati sakramente, odnosno pričešćivati se i ispovijedati jer je živjela u nesakramentalnom braku“, prepričala je i dodala da su se „na kraju vjenčali kod nas i bilo je predivno.“

Cijelu emisiju „Argumenti“ na temu „Dostupnost palijativne skrbi u Hrvatskoj“ možete pogledati na YouTube kanalu HKM-a: