Utorkom u 13:15 na Hrvatskome katoličkom radiju emitira se emisija „S pravom o pravu – informacije o pravnim temama“ pravnice Marte Šimrak Lukavski. U emisiji se govori o različitim pravnim temama iz područja građanskog prava koje slušateljima olakšavaju snalaženje u životnim poteškoćama.
Završilo je radno vrijeme, došli ste kući, zvoni vaš mobitel i zove vas poslodavac.
Prema članku 60.a stavku 8. Zakona o radu, tijekom korištenja prava na odmore i dopuste radnik i poslodavac moraju voditi računa o ravnoteži između privatnog i poslovnog života te o načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji. Jednostavno rečeno, radnik ima pravo na vrijeme u kojem nije stalno obvezan biti dostupan poslodavcu zbog posla, ali to pravo nije apsolutno.
Zakon predviđa i iznimke. One postoje kada postoji prijeka potreba, kada se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti ili kada je pitanje dostupnosti drukčije uređeno ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Uz to, treba razlikovati običnu poruku ili poziv poslodavca od stvarnog naloga za rad. Ako poslodavac od radnika traži da izvan ugovorenog radnog vremena stvarno radi, tada ulazimo u pitanje radnog vremena i prekovremenog rada. No, nije svaka poruka poslodavca nakon radnog vremena automatski nezakonita. Nije isto primiti poslovnu poruku i stvarno raditi.
Primjerice, ako vam poslodavac navečer iza radnog vremena pošalje poruku da je sutrašnji sastanak pomaknut s devet na deset sati, sama činjenica da ste poruku primili ne znači da ste radili prekovremeno, ali ako vam u kasne sate nakon završetka radnog vremena kaže da do 22 sata napravite izvještaj i pošaljete ga, tada je situacija drugačija. Tada možemo reći da poslodavac od vas traži da obavljate posao izvan svojeg radnog vremena i dolazimo do pitanja prekovremenog rada.
Zakon o radu posebno uređuje kada se prekovremeni rad može odrediti i koliko može trajati.
Prekovremeni rad moguć je, među ostalim, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova ili u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe. U pravilu ga poslodavac nalaže pisanim zahtjevom, a ako zbog prijeke potrebe to nije moguće učiniti unaprijed, usmeni zahtjev mora naknadno biti potvrđen u pisanom obliku. Dakle, naš primjer večernje poruke iza radnog vremena sam po sebi ne znači da je radnik radio prekovremeno. Međutim, ako je tom porukom radniku naloženo da obavi konkretan posao, tada se može nametnuti pitanje je li riječ o radu izvan radnog vremena i jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za prekovremeni rad.
S druge strane, moramo biti svjesni da ne rade svi radnici u istim uvjetima (npr. liječnici, vatrogasci i sl.). Kod nekih poslova priroda rada jednostavno zahtijeva određenu dostupnost i izvan uobičajenog radnog vremena. Zakon upravo zato predviđa da se pravo na nedostupnost ne primjenjuje na isti način. Zato svaku situaciju treba sagledati posebno i primijeniti i odredbe ugovora o radu i pravilnika o radu i eventualnog kolektivnog ugovora u kojem može biti uređeno kada i pod kojim uvjetima radnik mora biti dostupan.
Radno vrijeme nije uvijek samo vrijeme koje provodimo na radnom mjestu u primjerice uredu. To je vrijeme u kojem smo obvezni obavljati poslove u skladu s pravilima radnog odnosa. Upravo zato pravo na nedostupnost treba promatrati zajedno s pravilima o radnom vremenu, odmorima i prekovremenom radu.
Pravo na nedostupnost ne znači da poslodavac nikada ne smije nazvati radnika nakon radnog vremena, ali znači da zakon prepoznaje potrebu da se zaštiti ravnoteža između poslovnog i privatnog života radnika.