Na početku nove akademske godine prvi rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta ohrabrio je studente i djelatnike da i u zahtjevnim, „jobovskim“ danima ne izgube nadu, nego u vjeri pronađu snagu za ustrajnost.
Hrvatsko katoličko sveučilište (HKS) obilježilo je u ponedjeljak, 28. rujna, 2026. početak 17. akademske godine misnim slavljem Zaziva Duha Svetoga koje je u bazilici sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu predvodio zagrebački pomoćni biskup i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa i Velikog kancelara Dražena Kutleše Ivan Šaško.
Biskup Šaško u homiliji je istaknuo kako se ne sjeća da je svoju đačku, srednjoškolsku ili akademsku godinu dosad započeo s mislima iz Knjige o Jobu.
zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško / Foto: HKS
„Kada sam vidio da je čitanje iz Knjige o Jobu, zastao sam i upitao se ne bi li bilo bolje uzeti neko prigodno čitanje? Ne pamtim da sam početak akademske godine doživio u odliku jobovskih izazova, ali upravo je to prevladalo i postalo odlučujuće privlačnim da bih s vama podijelio susret s Radosnom viješću na novome akademskom početku… Nije li u svako današnje učenje i poučavanje utkano pitanje o dobru i zlu, o njihovom podrijetlu i smislu“, poručio je.
„Job je u nekoliko dana doživio niz iznimno bolnih udaraca, o kojima nije imao vremena ni razmisliti: ukradena stoka, ubijeni sluge, stradala djeca. Usred tih dramatičnih trenutaka, Job izgovara rečenicu neobične snage:
Gospodin dao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!
„Tu je rečenicu bilo i jest moguće čuti s usana ljudi, pa čak i onih koji kažu da nisu vjernici, kao pouzdanje, kao zadnji – površan ili dubok – oblik utjehe. Ili pak kao pomirenost svodiva na riječi: Tako je. Što se tu može. Ta se rečenica, dakle, može prihvatiti u njezinoj odvojenosti od cjeline ili, što je nama puno primjerenije, čuti što ona uistinu govori, usidrena u posebnost ljudskoga iskustva i književnoga roda.“
„Govori li ona uistinu o Bogu koji nam prvo daje, a zatim oduzima: i posao i bližnje i zdravlje, pritom koristeći protiv nas i svoga i našega neprijatelja Sotonu da bi nas poučio, učinio poniznima pa ponekad čak i kaznio? I sve bi to napravio za naše dobro. Jesmo li baš sigurni da je to sadržaj i smisao? Zašto olako dati povjerenje riječima čovjeka prepunoga boli umjesto da vjerujemo Božjim riječima i djelima?“, upitao je propovjednik.
Istaknuo je da nam Knjiga o Jobu stvara sliku „krajnje nepredvidivome Bogu koji nam danas daje, a sutra bi nam mogao uzeti što nam je dao.“ Ipak, da bismo upoznali Gospodina trebamo, kako nam je i sam Isus rekao, gledati u Sina – koji je postao čovjekom.
Isus kaže Filipu: „Tko je vidio mene, vidio je Oca.“ (Iv 14, 9).
„Slika Boga kakva proizlazi iz navedenih Jobovih riječi itekako jer varljiva jer preplavljuje idejom da je zapravo Bog, ako ne izvorište, onda barem suodgovoran za naše patnje. S druge strane, gledajući Isusa vidimo Boga koji liječi, oslobađa, budi na život i koji ne surađuje sa Sotonom“, objasnio je biskup te dodao da je dobro pogledati i Božja pitanja usmjerena Jobu:
„Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?… Zar si ikad zapovjedio jutru… Zar si ti prodro do izvora morskih… Zar su ti vrata smrti pokazali? (Jb 38, 4.5.12. 16)
I Job odgovara: „Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta.“ (40, 4)
Ali, ako Bog daje, tko onda uzima?
„Znamo da svaki dobar i savršen dar dolazi odozgo (Jk 1, 17). Svako dobro koje imamo poput obitelji, doma, zvanja, studiranja, radosti i mira u teškim okolnostima, darovi su koji dolaze od Boga i koje ne oduzima!“, rekao je propovjednik i dodao:
„Isus nam govori da je došao da imamo život u izobilju (usp. Iv 10, 10), a kradljivac dolazi da bi ukrao, ranio i uništio. On oduzima, on Božji i naš Neprijatelj. Pritom ne treba u svakoj malenoj poteškoći odmah vidjeti đavla, ali je očito da trebamo biti svjesni otajstva zla, izvorišta koje se nalazi u protivljenju Bogu te tako po grijehu donijelo trpljenje i umiranje.“
Naglasio je da nam je „Bog dao slobodu, ali nas Zli neprestano želi učiniti robovima“ te da je „Krist na križu vraća što je Sotona ugrabio od čovjeka te snagom Duha preobražava u život u izobilju.“
„Ljubav bez vječnosti je ograničena i s vremenom postaje bezokusna, a samo s vječnošću ljubav dobiva okus i privlačnost. Zato ima puno ‚jobovskog‘ u sveučilišnom životu, ne zbog napora, polaganja ispita, nego zbog Božje ljubavi. Jobova rečenica: Gospodin dao, Gospodin oduzeo, izrasta u cjelovitu istinu o kojoj radosno govorimo. Gospodin je dao i Gospodin je vratio, štoviše, ostao je s nama i u nama. U našim borbama, trpljenjima i osobito u radostima“, zaključio je propovjednik.