Nasilje u obitelji tema je o kojoj, nažalost, još uvijek moramo stalno i puno govoriti. Ne samo zato što bismo trebali upozoravati na njegove posljedice, nego prije svega zato što je važno da žrtve znaju da nisu same, da nasilje nije njihova krivnja i da pomoć postoji.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj, koji se obilježava 22. rujna, u spomen na tragični događaj iz 1999. godine kada su na zagrebačkom Općinskom sudu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a jedna djelatnica suda teško ozlijeđena.

Gdje su zapravo korijeni problema nasilja u obitelji?

Korijeni nasilja vrlo su složeni i ne možemo ih svesti na jedan uzrok. Nasilje nije samo trenutak kada netko nekoga fizički udari. Ono često počinje puno ranije, kroz ponižavanje, vrijeđanje, zastrašivanje, kontroliranje, ljubomoru, izoliranje od obitelji i prijatelja, kontrolu novca ili drugih oblika moći. U pozadini nasilnog ponašanja mogu biti različiti čimbenici, ali važno je reći da nijedan od njih nije opravdanje za nasilje.

Alkohol, stres, financijske teškoće ili vlastita traumatska iskustva mogu biti okolnosti koje dodatno pogoršavaju situaciju, ali odgovornost za nasilno ponašanje uvijek ostaje na onome tko nasilje čini.

Važno je također razumjeti da se nasilje često razvija postupno. Žrtva možda u početku ni sama ne prepoznaje ono što joj se događa kao nasilje. Nasilje se može normalizirati i postati dio svakodnevice, osobito ako osoba dugo sluša da je ona kriva, da pretjeruje ili da će se sve promijeniti. Nasilje može pogoditi žene različite dobi, obrazovanja, socijalnog statusa i životnih okolnosti. Isto tako, nasilnici nisu uvijek ljudi koje bismo izvana prepoznali kao nasilne. Ono što je zajedničko mnogim situacijama jest obrazac moći i kontrole. Nasilje često nije gubitak kontrole, nego upravo pokušaj da se druga osoba kontrolira, zastraši ili podredi.

Kada se nasilje pojavi, koji su prvi koraci i tko ih treba poduzeti?

Prvi i najvažniji korak jest zaštititi život i sigurnost žrtve i djece, ako su djeca uključena. Ako postoji neposredna opasnost, potrebno je potražiti pomoć policije ili drugih nadležnih službi i, prema potrebi, udaljiti se iz situacije u kojoj postoji opasnost.

Ali vrlo je važno reći da žrtva nasilja ne mora sve učiniti sama.

Često je upravo problem u tome što je osoba godinama zastrašivana i izolirana pa nema osjećaj da može donijeti bilo kakvu odluku. Zato veliku odgovornost imaju i ljudi koji se nalaze u njezinoj blizini, članovi obitelji, prijatelji, susjedi, liječnici, učitelji, kolege na poslu. Ako primijetimo znakove nasilja, ne bismo smjeli okretati glavu.

Žene i djeca, žrtve nasilja, u Sigurnu kuću dolaze u vrlo različitim psihofizičkim i životnim okolnostima, a nerijetko je riječ o žurnom prijemu zbog neposredne ugroženosti njihove sigurnosti. Često vidimo posljedice dugotrajnog stresa i traume. Neke su žene prestrašene, nesigurne, iscrpljene, neke imaju osjećaj krivnje i srama, neke teško vjeruju drugim ljudima.

Djeca koja su dugo živjela u atmosferi straha, čak i kada nisu izravno fizički zlostavljana, samo odrastanje uz nasilje ostavlja posljedice. Zato je prvi zadatak stvoriti osjećaj sigurnosti.

Čovjek koji je godinama živio u strahu ne može odmah prijeći na pitanje: „Kako ćemo izgraditi novi život?“ Najprije mora osjetiti da je sada siguran.

Koliko je važna duhovna dimenzija u procesu ozdravljenja?

Za mnoge ljude duhovnost može biti vrlo važan izvor snage, nade i smisla. Posebno kada je osoba prošla kroz iskustvo koje ju je duboko ranilo. Duhovna pomoć ne zamjenjuje stručnu psihološku, zdravstvenu, socijalnu ili pravnu pomoć. Sve te dimenzije trebaju se međusobno nadopunjavati. U Caritasovoj Sigurnoj kući duhovna i vjerska skrb dio su podrške korisnicima. Važno je pritom poštovati osobu i njezinu slobodu.

Nekome će biti važan razgovor sa svećenikom, nekome molitva, nekome tišina i vrijeme.

Poruka ženama

Žrtvama bih prije svega rekla da nisu krive za nasilje koje im se događa.

Ne morate ga trpjeti da biste sačuvali obitelj. I ne morate sve riješiti odjednom. Ako ste u nasilju, potražite pomoć. Razgovarajte s osobom kojoj vjerujete, obratite se nadležnim službama, stručnjacima ili organizacijama koje pružaju pomoć. Ako ste u neposrednoj opasnosti, važno je odmah zatražiti zaštitu.

Kao najvažniju poruku ovoga dana želim istaknuti: nasilje se ne smije prešutjeti. Isto tako je važno ponovo izgraditi život u kojem ima sigurnosti, dostojanstva, slobode i, prije svega, života bez straha.

Cijeli razgovor pročitajte na stranici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Kuća za žrtve obiteljskog nasilja pruža smještaj u kriznim situacijama ženama i djeci žrtvama nasilja u obitelji. Korisnici pravo na uslugu ostvaruju rješenjem nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad.