Može li slijepac slijepca voditi? (Lk 6, 39)

Liturgija dana (11. rujna):

Prvo čitanje:
1Kor 9,16-19.22b-27
Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.

Braćo! Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude — služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trčim — ne kao besciljno, tako udaram šakom — ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

Psalam:
84,3-6a.8a.12
Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad Vojskama!

Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama
Kralju moj i Bože moj!
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć te bez prestanka!
Blaženi kojima je pomoć u tebi:
snaga im raste od časa do časa.

Gospodin Bog sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

Evanđelje:
Lk 6,39-42

U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu:
»Može li slijepac slijepca voditi?
Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem.
Pa i tko je posve doučen,
bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš kazati bratu svomu:
‘Brate, de da izvadim trun
koji ti je u oku’,
a sam u svom oku brvna ne vidiš?
Licemjere!
Izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun
što je u oku bratovu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju!

Koliko nam je lako primijetiti tuđe pogreške! Kako je lako napraviti katalog tuđih pogreška! Ponekad nam je dovoljno nekoliko trenutaka da procijenimo nečiji život, njegove postupke ili njegove odluke. Kao da imamo posebno izoštren pogled za tuđe slabosti, a mnogo slabiji za vlastite.

Upravo o tome danas govori Isus. „Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a brvna u svome oku ne opažaš?“

Neki će reći da ove riječi mogu biti i poziv da zatvorimo oči pred zlom, no baš suprotno. One su poziv na poniznost. Isus nas uči da nitko nema pravo postaviti se iznad drugoga. Prije nego što budemo učitelji drugima, moramo dopustiti Kristu da bude učitelj nama.

Zanimljivo je da Isus najprije govori o slijepom koji vodi slijepoga, a zatim o učeniku koji želi biti poput svoga učitelja. Time nam poručuje da svaki čovjek nekoga slijedi. Pitanje je samo – koga? Ako slijedimo vlastiti ponos, lako ćemo postati suci drugima. Ako slijedimo Krista, postat ćemo ljudi ponizna srca, spremni najprije preispitati sebe. Svetost uvijek započinje obraćenjem vlastitoga srca.

Ovih dana, dok se pripravljamo za proslavu Dana hrvatskih mučenika, dobro je to imati na umu.

Mučenici nisu bili ljudi koji su druge osuđivali. Oni nisu živjeli od mržnje prema svojim progoniteljima. Njihova je snaga bila u tome što su dopustili da Krist oblikuje njihovo srce i zato su mogli ostati vjerni i onda kada je to značilo gubitak slobode, časti ili života. Sutra će se mnogi vjernici okupiti na Udbini kako bi zahvalili Bogu za poznate i nepoznate hrvatske mučenike. To hodočašće nije samo pogled prema prošlosti, ono je ispit savjesti za svakoga od nas.

Jesam li spreman najprije mijenjati sebe? Dopuštam li Kristu da ukloni ono „brvno“ koje priječi moj pogled? Jesam li spreman postati učenik, a ne samo promatrač evanđelja?

Jer samo čovjek koji je upoznao vlastitu slabost može iskreno razumjeti slabost drugoga. Samo onaj koji je iskusio Božje milosrđe može biti milosrdan. Zato neka nas današnje evanđelje pripravi za sutrašnje slavlje. Dok budemo zahvaljivali za vjernost hrvatskih mučenika, molimo i za sebe: da nam Gospodin podari ponizno srce, čisto srce i hrabro srce. Jer upravo iz takvoga srca rađaju se istinski Kristovi svjedoci. Amen.