Perast, jedan od najstarijih i najljepših gradića u Boki kotorskoj, smjestio se u podnožju Ilijina brda u Crnoj Gori. Uz bogatstvo crkvi, od kojih je dvadeset katoličkih i dvije pravoslavne, gradić je poznati i po brojnim palačama te pomorskoj školi iz 16. stoljeća. U Perastu se rodio i poznati hrvatski slikar Tripo Kokolja te brojni pomorci. Također, petorica nadbiskupa i biskupa dolaze iz toga kraja. Pred Perastom su dva otočića: Sveti Đorđe s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća i umjetni otočić sa zavjetnom crkvom Gospe od Škrpjela.

“Otok Gospe od Škrpjela jedinstven je u svijetu. Naime, braća Mortešići iz Perasta našli su jedne noći na hridi ispod glavnog oltara sliku Gospe. Sliku su ponijeli u svoju obiteljsku kuću. U arhivskom zapisu stoji kako je jedan od braće obolio i ozdravio po Gospinu zagovoru. No, tradicija govori da se ta slika tri puta vraćala na tu hrid. Stanovnici Perasta u tome su vidjeli Božju poruku da Gospa tu želi ostati. Počeli su 22. srpnja 1452. nositi kamenje, a bilo je potrebno oko 220 godina da sagrade otok. Gospa od Škrpjela jedno je od triju poznatih svetišta u Kotorskoj biskupiji, a zasigurno jedno od najljepših i najzanimljivijih svetišta kod Hrvata”, istaknuo je mons. Majić.

Gospa od Škrpjela / Foto: Pixabay

U arhivu u Perastu brojne knjige svjedoče zahvalnost mnogih posjetitelja.

Slika Gospe od Škrpjela / Foto: www.matica.hr / Preuzeto iz: Gospa od Škrpjela, Radoslav Tomić, Hrvatska revija 2, 2018.

“Među njima je potpis svetog Leopolda Bogdana Mandića te blaženog Alojzija Stepinca koji je često posjećivao Boku kotorsku. Posjetio je sa zahvalnošću Gospu od Škrpjela te uputio molitve za sebe, svoju nadbiskupiju i za sve ljude dobre volje. Pisani znakovi posebno su izraženi u zavjetnim pločicama. Sve su pločice u srebru i ima ih preko 2 000 što tu zbirku čini najvećom zbirkom na svijetu. Čuvamo i slike brodova – 65 slika rađenih raznim tehnikama na papiru, drvetu i platnu koje su darivali kapetani. Na svakoj je slici natpis „Gospi od Škrpjela“ kao zahvala jer su molitvom Gospi od Škrpjela bili spašeni od pirata i drugih opasnosti na moru”, rekao je mons. Majić.

Tradicija fašinade živi i danas

“Prva fašinada bila je 22. srpnja 1452. Svake godine stanovnici Perasta napune svoje barke kamenjem i veslajući dolaze na otok. Obiđu oko otoka te izbace kamenje u more. Na taj se način održava otočić. Poslije toga slijede molitva krunice i slavlje mise. Često bude održan koncert ili izložba. U barkama budu muškarci bez obzira na vjeru i naciju. Riječ je o običaju koji u sebi nosi trostruku vrijednost. Prije svega, onu vjersku jer se kamenjem održava svetište. Također, pjevaju se pjesme iz toga kraja što daje kulturnu notu. Naposljetku, to je običaj koji obiluje folklorom. Na neki se način tu preklapaju vjerske, kulturne i folklorne vrijednosti. To je ogromno vjersko i kulturno bogatstvo”, pojasnio je mons. Majić.

Naš sugovornik navodi kako u svetište dolaze brojni posjetitelji s različitim motivima.

Crkva Gospe od Škrpjela / Foto: www.matica.hr / Preuzeto iz: Gospa od Škrpjela, Radoslav Tomić, Hrvatska revija 2, 2018.

“Postoje oni koji dolaze svojim brodovima i jahtama te odlaze dalje. Zatim oni koji dolaze kako bi posjetili crkvu. Treći uz crkvu posjete i muzej kroz koji ih provede stručni vodič. Četvrti žele ovdje započeti svoj kršćanski život. Prošle smo godine imali 15 krštenja, a mnogi žele započeti svoj bračni život pred oltarom Gospe od Škrpjela. Prošle smo godine imali 27 vjenčanja na otoku, a mladenci su dolazili iz Boke, Hrvatske, ali i cijelog svijeta”, rekao je mons. Majić.

Suživot u raznolikosti Boke kotorske

“U svetište dolaze pretežno katolici, no veliki je broj i onih koji pripadaju drugim zajednicama i religijama. Ima i onih koji se izjašnjavaju kao ateisti, ali dolaze na otok i dive se bogatstvu i ljepoti Gospe od Škrpjela. Kada u vrijeme Božića blagoslivljam obitelji, 32 obitelji pravoslavne vjeroispovijesti me prime u svoj dom. Kroz molitvu preko mene Božji blagoslov dolazi u njihove domove. Suživot u Boki moguće je razumjeti samo kada ovdje živite”, zaključio je mons. Majić.