S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi! (Mt 14, 28)
Liturgija dana (3. kolovoza):
Prvo čitanje:
Jr 28,1-17
Hananija! Tebe nije poslao Gospodin, a ti si u narodu pobudio varave nade.
One godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok iz Gibeona, reče mi u Domu Gospodnjem pred svećenicima i svim narodom: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Skršit ću jaram kralja babilonskoga. Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Gospodnjeg koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve prognanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto — riječ je Gospodnja — jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.«
Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Gospodnjem. Reče prorok Jeremija: »Amen! Učinio Gospodin tako! Ispunio Gospodin riječi koje si prorokovao, i vratio ovamo sve posuđe iz Doma Gospodnjeg i sve prognanike iz Babilona. Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Gospodin poslao.«
Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. I reče Hananija pred svim narodom: »Ovako govori Gospodin: Evo, ovako ću — za dvije godine — skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!« Tada prorok Jeremija ode svojim putem.
A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Gospodnja Jeremiji: »Idi i ovako reci Hananiji: Ovako govori Gospodin! Ti si skršio drveni jaram, ali ću ja umjesto njega načiniti željezni. Jer ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Željezni ću jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit će mu, jer ja sam njemu podložio čak i poljsku zvjerad!«
I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: »Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Gospodin, a ti si u narodu pobudio varave nade. Zato ovako govori Gospodin: Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet ćeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Gospodina!«
I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.
Psalam:
119,29.43.79-80.102
Nauči me, Gospodine, pravilima svojim!
Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
Od mojih usta ne oduzimaj riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
Nek mi se priklone štovatelji tvoji
i koji znaju tvoje zapovijedi.
Nek mi srce savršeno bude u tvojim pravilima,
da ne budem postiđen.
Bezbožni vrebaju da me upropaste,
ali ja na tvoje pazim propise.
Od tvojih sudova ne odstupam,
jer ti si me poučio.
Evanđelje:
Mt 14,22-36
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:
Današnje evanđelje sv. Mateja (Mt 14, 22-36) jedno je do najljepših. Prikazuje nam Isusovo očitovanje učenicima u oluji na Genezaretskom jezeru. Nakon što je nahranio mnoštvo, Isus je prisilio učenike da uđu u lađu i odu na drugu stranu, dok on je otišao na goru moliti u samoći.
Pred nama je prizor koji dobro ocrtava naš kršćanski život i naš put.
A on je prijelaz iz straha u povjerenje, iz oluje u mir Kristove prisutnosti. Ova zgoda nije samo izvještaj o čudu na moru, već snažna pouka o tome kako Isus odgaja svoje učenike za “više stvari” .
Kao da Isus namjerno dopušta učenicima da budu sami u oluji, bez njega u lađi, kako bi ih naučio hrabro podnositi nevolje i pripremiti ih za još veće kušnje.
Često se i mi u svojim životnim nevoljama osjećamo ostavljenima, dok ‘lađu’ našega života udaraju valovi sa svih strana. No, Isusova molitva na gori nije odsutnost.
Ona je trajna zagovornička prisutnost, koja bdije nad nama čak i kad ga ne vidimo.
O četvrtoj noćnoj straži, a to je zapravo svitanje novog dana, Isus dolazi hodajući po moru. Učenici, prestrašeni, viču: „Utvara!“.
Isus ih odmah tješi i umiruje: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Ove Isusove riječi nisu samo utjeha prestrašenim učenicima. One objavljuju njegovo ime, koje glasi: „Ja sam“.
To Isusove ime često susrećemo, posebno u evanđelju sv. Ivana, gdje se ono spominje sedam puta. Tim imenom Isus opisuje svoj odnos prema vjernicima. Kaže:
„Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti.“
„Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami.“
„Ja sam vrata ovcama… Tko uđe kroza me, spasit će se.“
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“
„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“
„Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“
„Ja sam pravi trs, a Otac moj – vinogradar… Ja sam trs, vi loze.“
Petar, uvijek najgorljiviji, traži dokaz: „Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!“. Isusov poziv je kratak: „Dođi!“
Dokle god je Petrov pogled bio uprt u Isusa, on je hodao po vodi, nadvladavajući zakone prirode snagom vjere. No, čim je primijetio „jaki vjetar“, uplašio se, posumnjao i počeo tonuti.
To je slika svih nas: tonemo onog trenutka kada dopustimo da okolnosti i problemi postanu veći od našeg povjerenja u Krista.
Ipak, Petrov krik „Gospodine, spasi me!“ odmah pokreće Isusovu ruku. Isus ga ne ostavlja, pruža mu ruku, prekorava njegovu sumnju i spašava ga da ne potone.
A nama poručuje… Kad nadođu nevolje i teški trenutci, nemojmo misliti da je Bog ‘utvara’ ili kazna. Upravo tada on dolazi. Naš „hod po vodi“ – bilo da je riječ o opraštanju, strpljivosti ili žrtvi – moguć je samo ako gledamo u Njega, a ne u „vjetar“ tuđih mišljenja ili vlastitih slabosti.
Evanđelje završava u Genezaretu, gdje su ljudi samo doticali skute Isusove haljine i ozdravljali. To nas podsjeća na snagu sakramenata i jednostavne vjere koja traži samo blizinu Gospodina.
Zato živom vjerom molimo.
Gospodine, daj nam milost da u svakoj oluji čujemo tvoj glas: „Ja sam, ne bojte se!“ I kad počnemo tonuti, neka tvoja ruka bude tu, da nas podigne i uvede u mir tvoje prisutnosti u lađi!