Opljačkali su 2,400 kuća i poubijali 6,000 golorukih kršćana.

Među njima je bilo 30 svećenika i dva biskupa raznih obreda. U gradu je bio jedan dobar čovjek – emir Abd-el-Kader, koji je zaštitio mnoge kršćane i tako smanjio krvoproliće. On je iz predgrađa u središte grada poveo skupinu od nekoliko tisuća kršćana, među kojima su bili lazaristi, isusovci i časne sestre.

Franjevci, koji su u Damask došli 1233. godine da se brinu za kršćane latinskoga obreda, ostali su u svom samostanu i mislili su da se nemaju čega bojati.

Nažalost svi su poubijani, šest svećenika i dva brata.

To su bili gvardijan i župnik Španjolac o. Emanuel Ruiz, drugi je bio o. Karmel Volta, kapelan Tirolac o. Engelbert Kolland, četvrti je bio misionar o. Nikanor Ascanius.

Uz njih su se u Damasku još nalazili na studiju arapskoga jezika Nikola Alberca i Petar Soler. Dva brata: Franjo Pinazo i Ivan-Jakov Fernandez brinuli su se za vremenske potrebe kuće, radeći što je bilo potrebno.

Uz franjevce su još toga dana bila trojica rođene braće: Franjo, Mooti i Rafael Massabki, koji su pripadali grani maronitskih kršćana, a s franjevcima su bili dobri prijatelji.

Samostan je jedno vrijeme odolijevao neprijateljskim napadima. Međutim, nekadašnji samostanski sluga Turcima je oko pola noći pokazao tajni samostanski ulaz i rulja je navalila unutra. Gvardijan je odmah pohitao u crkvu i sve prisutne pričestio.

Kad su neprijatelji kršćana provalili u crkvu, njihov vođa je zavikao da traži Franju Massabkia, da ga šalje Abdullah da ga spasi, samo ako se zakune na proroka Muhameda. Ponosni kršćanin Franjo Massabki mirno je i dostojanstveno odgovorio:

Abdullah zna dobro da ja svoju kršćansku vjeru neću nikada zatajiti. No on ima i razloga zašto baš mene traži. On mi duguje osam tisuća guldena. Može ih zadržati, ali moje duše neće dobiti.

Franjo je bio pripravan na mučeništvo. Doviknuo je ostalima: „Braćo, budite postojani u vjeri! Tko ustraje do konca, primit će vijenac slave.“

To su bile posljednje njegove riječi jer je odmah bio sasječen on i njegova braća, zatim franjevci. Gvardijan je klečao pred velikim oltarom s malim arapskim Evanđeljem u ruci.

Turci su ga pozvali na otpad od vjere, a on im je u svoje i u ime svoje redovničke subraće odgovorio:

Mi smo kršćani, mi smo za svoju vjeru spremni ginuti!“ I svi su tada redom bili sasječeni.

Za franjevce je pokrenut postupak za proglašenje blaženim. Maronitski nadbiskup Damaska zamolio je u svoje ime i drugih istočnih biskupa da bi papa u broj novih blaženika uvrstio i trojicu braće Massabkija.

Papa Pio XI. je toj molbi udovoljio i proglasio 10. listopada 1926. svih jedanaest Kristovih svjedoka blaženim. Papa Franjo ih je 20. listopada 2024. proglasio svetima.