Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (Mt 13, 40)

Liturgija dana (28. srpnja):

Prvo čitanje:
Jr 14,17-22
Gospodine, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!

Nek oči moje suze rone danju i noću,
i neka ne prestanu,
jer je strašno slomljena djevica,
kći naroda moga,
ranom neobično ljutom.
Pođem li u polje,
evo mačem pobijenih!
Vratim li se u grad,
evo od gladi iznemoglih!
Čak i prorok i svećenik lutaju po zemlji
i ništa ne znaju.
Ta zar si Judeju sasvim odbacio?
Zar ti duši omrznu Sion?
Zašto nas tako biješ
te nam više nema lijeka?
Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo,
bezakonje otaca svojih;
odista, tebi sagriješismo!
Ne odbaci nas, rad imena svoga,
ne sramoti prijesto Slave svoje,
spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!
Zar ispraznost bezbožnika dažda daje?
Ili zar nebesa sama kiše?
Zar ne daješ ti to, Gospodine, Bože naš?
Zato se u te uzdamo,
jer ti sve to činiš.

Psalam:
79,8-9.11.13
Zbog slave imena svoga, Gospodine, oslobodi nas!

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Nek do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
I mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Evanđelje:
Mt 13,36-43

U ono vrijeme: Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, biokovski dekan i župnik Župe Vrgorac:

Postoji jedna navika koja nam je svima pomalo poznata. Kad upoznamo nekoga, vrlo brzo pokušavamo zaključiti kakav je čovjek. Nakon jednog susreta, jedne pogreške ili jedne izgovorene riječi već imamo svoje mišljenje. Kažemo „to je dobar čovjek“ ili „od njega neće biti ništa.“

Kao da ljudski život možemo sažeti u nekoliko trenutaka. A zapravo, nitko od nas nije samo ono najbolje što je učinio, ali ni ono najgore što je jednom napravio.

Današnje Evanđelje govori o pšenici i kukolju. Isus objašnjava da na istoj njivi raste i dobro sjeme i kukolj. To nije samo slika svijeta. To je i slika našega srca.

U svakome od nas postoje plemenite želje, dobra djela, ljubav, velikodušnost i vjernost. Ali isto tako postoje sebičnost, nestrpljivost, zavist, povrijeđenost i grijesi koje bismo najradije sakrili.

Možda bismo voljeli da je život jednostavniji. Da postoje samo dobri i loši ljudi. Da se može jasno povući crta između jednih i drugih.

Ali Isus zna da stvarnost nije tako jednostavna. Zato nas uči nečemu što je danas vrlo teško – strpljenju.

Bog ne odustaje od čovjeka nakon prvoga pada. On daje vrijeme. Vrijeme za obraćenje. Vrijeme za rast. Vrijeme da dobro sazrije i nadvlada ono što nije dobro.

Koliko smo puta i sami doživjeli da nas je netko prerano osudio? Možda nas nije upoznao, a već je zaključio tko smo. Kako to boli. A ipak, koliko puta i mi činimo isto drugima?

Jedna pogreška postane nečiji trajni identitet. Jedan loš dan pretvorimo u sud o cijelom čovjeku.

Bog to nikada ne čini.

On vidi cijelu priču. Vidi ono što je bilo, ono što jest i ono što tek može postati.

Sveti Petar je zatajio Isusa, ali nije ostao izdajnik. Marija Magdalena imala je tešku prošlost, ali je postala prva svjedokinja uskrsnuća. Razbojnik na križu u posljednjim je trenutcima života pronašao raj.

Da ih je netko prosuđivao samo po jednom trenutku njihova života, nikada ne bi vidio ono što je Bog vidio u njima.

Možda je zato najljepša poruka današnjega Evanđelja upravo ova: ne odustaj ni od sebe ni od drugih.

Ako danas vidiš u sebi slabost, nemoj misliti da je to posljednja riječ o tvome životu. Ako te netko razočarao, ostavi Bogu prostor da i u njegovu srcu učini čudo.

Na kraju Evanđelja Isus kaže da će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Sunce ne zasja odjednom. Svitanje počinje polako. Najprije se pojavi tek tračak svjetla na obzoru, a zatim malo po malo obasja cijeli krajolik.

Tako je i s nama. Svetost nije jedan veliki skok. Ona je mnoštvo malih odluka da svaki dan budemo malo bliže Bogu nego jučer.

Zato danas nemoj tražiti savršenstvo preko noći. Učini jedno dobro djelo više, izgovori jednu lijepu riječ više, oprosti jednu uvredu više, izmoli jednu molitvu više. To je način na koji dobro sjeme raste.

I možda ga danas još nitko ne primjećuje. Ali Bog već vidi klas koji će jednoga dana dozreti.

„Tko ima uši, neka čuje!“ – tim riječima Isus završava Evanđelje. Poslušajmo ih kao osobni poziv: ne živimo od brzih osuda, nego od strpljive nade. Jer upravo tamo gdje čovjek vidi samo kukolj, Bog često već prepoznaje klas koji tek treba sazreti.