Proda sve što ima i kupi onu njivu. (Mt 13, 44)

Liturgija dana (26. srpnja):

Prvo čitanje:
1Kr 3,5. 7-12
Tražio si pronicavost.

U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.«

Psalam:
119,57.72.76-77.127-130
O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!

Dio je moj, Gospodine – rekoh – da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.

Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.

Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.

Drugo čitanje:
Rim 8,28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.

Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Evanđelje:
Mt 13,44-52

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.
Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Robert Kupčak, kancelar Požeške biskupije i upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije:

Današnje Evanđelje donosi nam tri kratke prispodobe. Blago skriveno na njivi. Dragocjeni biser. Mreža bačena u more. Naizgled različite slike, a sve govore o istoj stvarnosti – o kraljevstvu nebeskom.

Prve dvije prispodobe imaju nešto zajedničko. Čovjek pronalazi blago. Trgovac pronalazi biser. Obojica nakon toga čine nešto što bi mnogima izgledalo nerazumno. Prodaju sve što imaju kako bi stekli ono što su pronašli. Isus ovdje ne govori o gubitku, nego o otkriću.

Nitko od te dvojice nije otišao kući tužan što mora prodati svoju imovinu. Evanđelje kaže da prvi čovjek odlazi „sav radostan“. Jer kada je pronašao blago, sve drugo odjednom je dobilo novu vrijednost. To je važna razlika.

Kršćanstvo nije prije svega odricanje. Kršćanstvo je otkrivanje.

Onaj tko je doista susreo Krista, ne odriče se zato što mora, nego zato što je pronašao nešto neusporedivo vrjednije.

Sjetimo se svetoga Pavla koji piše da sve smatra gubitkom zbog „onoga najizvrsnijeg – spoznanja Krista Isusa“. Ne zato što su stvorenja loša. Ne zato što su zemaljske radosti bezvrijedne. Nego zato što ništa ne može ispuniti ljudsko srce kao Bog. Sveti Augustin je to izrazio riječima koje i danas odjekuju snagom istine:

Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.

Koliko ljudi cijeli život traži svoje blago. – Netko ga traži u uspjehu. Netko u novcu. Netko u moći. Netko u priznanjima drugih. Sve to može biti dobro ako zauzima pravo mjesto. Ali nijedna od tih stvari ne može utažiti žeđ i glad ljudskoga srca. Prije ili kasnije pokaže se da nije dovoljno. Isus danas otkriva gdje se nalazi pravo blago. Ono nije skriveno zato što ga Bog želi sakriti od ljudi. Skriveno je zato što ga može pronaći samo srce koje ga iskreno traži. Zanimljivo je da čovjek iz prispodobe nije tražio blago. Pronašao ga je. A trgovac ga je cijeli život tražio.

Bog dolazi ljudima na različite načine.

Nekoga pronađe iznenada, u jednom događaju koji mu promijeni život. Drugoga vodi polako, kroz godine traženja, pitanja i sazrijevanja. Ali cilj je isti. Susresti Krista. I kada se to dogodi, čovjek više nije isti.

Zatim Isus govori o mreži koja zahvaća svakovrsne ribe. To je ozbiljna opomena. Božje milosrđe otvoreno je svima. Mreža zahvaća svakoga. Ali na kraju dolazi trenutak kada će se pokazati što je ostalo od našega života. To nije prijetnja. To je poziv na budnost. Bog nas neprestano poziva na obraćenje kako bismo već sada živjeli ono što ćemo jednom susresti u punini.

Na kraju Isus postavlja učenicima jedno pitanje: „Jeste li sve ovo razumjeli?“ Oni odgovaraju: „Jesmo.“ Ali znamo da će tek nakon njegove smrti i uskrsnuća doista razumjeti. I mi često mislimo da razumijemo evanđelje. Ono se razumije tek onda kada počne mijenjati naš život. Kada postanemo spremniji praštati. Kada manje strahujemo za ono što prolazi, a više ulažemo u ono što ostaje. Kada nam molitva više nije obveza, nego susret. Kada nedjeljna euharistija postane središte tjedna, a ne samo jedna od obveza.

Tada otkrivamo da smo pronašli blago.

Današnje prvo čitanje govori o kralju Salomonu. Mogao je od Boga tražiti bogatstvo, dugu vladavinu ili pobjedu nad neprijateljima. On traži mudro srce. Zanimljivo je kako se ta molitva lijepo povezuje s Evanđeljem. Jer samo mudro srce zna prepoznati pravo blago.

A mudrost o kojoj govori Sveto pismo nije samo znanje. Mudrost je sposobnost da razlikujemo ono što prolazi od onoga što ostaje.

Sve će jednoga dana proći. Naša postignuća. Naša imovina. Naše brige. Naša priznanja. Jedino će ljubav ostati. Jedino će ostati ono što smo živjeli s Kristom i za Krista. Zato nas Isus danas poziva da se ne bojimo dati mu prvo mjesto. Ne zato što nam želi nešto oduzeti. Nego zato što nam želi darovati ono jedino što može ispuniti čovjekovo srce.

Neka zato ova nedjelja bude prilika da se ponovno zapitamo: gdje je moje blago? Jer gdje je naše blago, ondje će biti i naše srce.