Kula babilonska – gradnja bez Boga i ljudskog dostojanstva

U Knjizi Postanka izvještaj o Babilonskoj kuli smješten je u same početke čovječanstva. Ljudi su odlučili sagraditi grad i kulu „s vrhom do neba“. Strahujući da se ne rasprše po zemlji, nastojali su sebi osigurati stabilnost i moć, a nadasve „pribaviti sebi ime“. Bio je to impresivan pothvat: jedan jezik, jedna tehnologija, jedan smjer.

Međutim, projekt je krio duboku opasnost: to je djelo osmišljeno bez uporišta u Bogu, podržano uniformnošću koja dokida različitost i koja, umjesto zajedništva, odabire jednoobraznost.

Kada se grad podiže na oholosti i na težnji za samodostatnošću, komunikacija se prekida, jezici se miješaju i ljudi se više ne razumiju.

Rezultat nije jedinstvo, nego raspršenost. Babilon tako otkriva granice svakog napora koji, koliko god bio grandiozan, proizlazi iz apsolutizacije ljudskoga i njegove težnje za samodostatnošću, žrtvujući ljudsko dostojanstvo radi učinkovitosti i žudeći dosegnuti nebo bez Božjega blagoslova. br. 7

Ostaci rimskih stupova na mjestu Al Mina (Tir, Libanon) / Foto: Heretiq / Wikimedia Commons

Obnova jeruzalemskih zidina – gradnja zajedničkom odgovornošću i s temeljem u Bogu

„Knjiga o Nehemiji počinje u trenutku velike ranjivosti u povijesti drevnog Izraela.

Nakon babilonskog sužanjstva, dio naroda vratio se u Jeruzalem, ali grad je još uvijek u ruševinama, zidine porušene, a vrata spaljena (usp. Neh 1 – 2). Nehemija, Židov u službi perzijskoga kralja Artakserksa, prima vijest o katastrofalnom stanju grada svojih otaca.

Prije negoli išta poduzme, posti, moli i posreduje za narod; potom traži od kralja dopuštenje da se vrati u Jeruzalem i, po dolasku, u tišini obilazi uništena područja.

Ne nameće rješenja odozgo. Okuplja obitelji, svakoj od njih povjerava dio zida za obnovu, sluša njihove strahove, usklađuje napore, suočava se s protivštinama.

Izvještaj prikazuje kako se grad ponovno rađa, ne na poticaj jednog čovjeka, nego zajedničkom odgovornošću cijeloga naroda: svećenika, obrtnika, glavara obitelji, žena i mladih.

To je djelo u čijem je središtu Bog koji obnavlja odnose prije negoli samo kamenje.

Tako drevni Jeruzalem ponovno pronalazi zajednički jezik – ne jezik uniformnosti, nego zajedništva, sklad koji nastaje kada svatko preuzme svoju ulogu i kada narod prepozna da njegova snaga dolazi od Gospodina.“ br. 8

Foto: Canva

Preispitivanje odnosa prema tehnologiji

Gradnja Babilonske kule (usp. Post 11,1-9) i obnova jeruzalemskih zidina (usp. Neh 2 – 6) dvije su oprečne logike: s jedne strane, iskušenje da gradimo Babilonsku kulu uzdajući se u snagu i ponos; a s druge, strpljivost da ponovno izgradimo Jeruzalem, kao u Nehemijino doba, »dio po dio«, čuvajući čovještvo i opće dobro.

U svjetlu ovih dviju slika, Duh Sveti danas nas poziva na preispitivanje u pogledu našeg odnosa prema tehnologiji i aktualnoj digitalnoj revoluciji.

Stoga prvotni izbor nije između »da« ili »ne« tehnologiji, nego između izgradnje Babilona ili obnove Jeruzalema; između moći koja želi gospodariti nebesima i naroda koji, u prisutnosti Božjoj, zajedno radi na obnovi zidina bratskoga suživota.

Izbjegavajmo, stoga, babilonski sindrom, idolopoklonstvo profita koje žrtvuje slabe, uniformnost koja neutralizira razlike, pretvaranje da jedan jezik – čak i digitalni – može prevesti sve, uključujući otajstvo osobe, u podatke i značajke.

To je rizik dehumanizacije – izgradnje budućnosti koja isključuje Boga i svodi drugoga na sredstvo – napasti drevne i uvijek nove, koja danas poprima lice tehnike.

Umjesto toga, odaberimo Nehemijin put koji ističe vrijednost zajedničkoga rada kako bi grad Božji bio sigurno mjesto za povratnike iz progonstva. br. 9

papa Lav XIV. / Foto: GUGLIELMO MANGIAPANE/REUTERS

Kriterij: Čini li život čovječnijim?

„Stvarna alternativa nije između oduševljenja i straha, nego između dvaju načina izgradnje: napretka koji služi pojedincima i narodima ili napretka koji ih podlaže logikama moći. Naposljetku, presudno pitanje ostaje ono koje je postavio sveti Ivan Pavao II.: Čini li umjetna inteligencija ljudski život na zemlji u svim njegovim vidovima ‘čovječnijim’?

Čini li ga ‘čovjeka dostojnijim’?

Ako je odgovor »da«, onda u njoj možemo prepoznati dobru priliku koju treba odgovorno prihvatiti, na putu strpljive i zajedničke obnove, prema uzoru na ponovno rađanje Jeruzalema opisano u Knjizi o Nehemiji. Ako pak moć raste dok srce vene, a veze pucaju, onda smo suočeni s novim Babilonom: s veličanstvenom, ali nečovječnom građevinom.“ br. 129

„Svim vjernicima katolicima, svim kršćanima, svim ljudima dobre volje upućujem ovaj iskreni poziv:

Ne bojmo se uprljati ruke na gradilištu svojega doba.

Poput Nehemije, molimo, mudro planirajmo, ustrajno radimo, ponovno stavljajući Boga u obzor svojega djelovanja, a ljudsku osobu u središte svojih izbora.“ br. 16

U tiskanom izdanju enciklika je izišla u nakladi Kršćanske sadašnjosti, a objavljena i u digitalnom obliku na mrežnoj stranici Hrvatske biskupske konferencije.