Bog želi mir

Rimski se biskup tijekom završnog govora osvrnuo na teme o kojima su kardinali razmišljali tijekom dvodnevnog zasjedanja konzistorija. Pritom je ponovno uputio jednoglasni apel koji bi kardinali trebali prenijeti biskupima, mjesnim Crkvama i svim narodima svijeta:

„Bog želi mir za svaku zemlju i svaki narod. Zato se ne smijemo pomiriti s nasiljem. Nasilje neće imati zadnju riječ. Bog nastavlja otvarati putove pomirenja i mira u povijesti. Naša je odgovornost hrabro njima hoditi i pomoći svijetu da ih prepozna“, izvijestio je Vatican News.

Crkva koja ne odvraća oči od rana svijeta

Izrazio je zadovoljstvo kada je vidio da su se kardinali koji dolaze iz tako različitih Crkava, kultura i okolnosti uspjeli međusobno slušati i zajedno tražiti ono što najbolje služi Evanđelju. Osobitu je radost izrazio zbog njihova pogleda na svijet kada su govorili o patnjama koje uzrokuju ratovi, nasilje, siromaštvo i brojne nepravde koje obilježavaju život naroda.

„Iza tih tragedija prepoznali ste još dublju patnju: usamljenost, krizu međuljudskih odnosa, gubitak nade i teškoću da jedni druge prepoznamo kao braću i sestre. To je pogled koji ne odvraća oči od rana svijeta, nego traži njihove korijene, prepoznajući u njima – često skriven – novi vapaj za smislom, autentičnošću, duhovnošću i zajedništvom. Mnogi ljudi danas traže nadu i istinske međuljudske odnose.“

Dobrobit ljudske obitelji

Sveti je Otac također istaknuo da su kardinali, osvrćući se na encikliku „Magnifica humanitas“, razmišljali o tome da rat nije samo sukob među državama, nego nastaje mnogo prije, odnosno iz kulture moći koja prožima naš način razmišljanja, način na koji živimo odnose, vršimo vlast ili se služimo gospodarstvom, tehnologijom, pa čak i religijom.

Odgovor na to jest obnova kulture suradnje i dijaloga koja je sposobna dati novu snagu i multilateralizmu – rekao je Papa te potaknuo narode da ponovno nauče zajedno tražiti opće dobro cijele ljudske obitelji.

> Što je konzistorij i koja je njegova uloga u Crkvi?

U tom kontekstu istaknuo je važnost laika angažiranih u javnom životu, koje crkvena zajednica podupire kako bi živjeli „političku ljubav“. Jednako je važan i ekumenski te međureligijski dijalog koji ne umanjuje naš kršćanski identitet, nego nas osposobljava da zajedno služimo općem dobru i miru.

Nenasilje ne znači odustajanje od sukoba niti pasivan stav, nego podrazumijeva odluku da se s njime suočimo bez ponavljanja njegove logike – napomenuo je te dodao:

Nenasilje ne odustaje od istine niti prešućuje zlo, nego odbija braniti istinu nasiljem i pretvoriti drugoga u neprijatelja; ono započinje razoružavanjem samih sebe.

Tako nam otkriva logiku Uskrsa u kojoj se ljubav pokazuje snažnijom od mržnje, a oprost prekida začarani krug osvete. To je snaga Raspetoga i Uskrsloga Gospodina: snaga koja ne uništava neprijatelja, nego omogućuje da u njemu ponovno pronađemo brata.“

U tom je kontekstu Petrov nasljednik ponovno potaknuo na produbljivanje teme prava na legitimnu obranu u svjetlu dubokih promjena koje su nastale u naravi suvremenih sukoba, uz potrebnu teološku i pastoralnu ozbiljnost.

Patnje mladih

Također je istaknuo da čovjek u svom srcu odlučuje o miru. Prije nego što se očituje u povijesti, rat nastaje u nama samima kada sumnja zamijeni povjerenje, strah nadu, a drugoga počnemo doživljavati kao prijetnju. No, upravo nas u tom istom srcu Krist i dalje susreće, govori nam i obraća nas – rekao je Papa te dodao:

Iz pomirenoga srca mogu nastati razoružane riječi, novi odnosi i mir koji može doprijeti i do svih narodâ.

Govoreći o ljudskim ranama, Sveti je Otac istaknuo da se jedna od najdubljih rana nalazi među mladima, odnosno u patnji koja ih katkad vodi do očaja, ponekad tako velikog da dolazi do oduzimanja vlastitoga života. Njihova potraga za autentičnošću, istinskim odnosima i smislom podsjeća nas da Evanđelje i dalje odgovara na najdublje čežnje ljudskog srca – istaknuo je Papa pozivajući na ponizno slušanje novih naraštaja i njihovih obitelji.

Obitelj i susret posvećen pobudnici Amoris laetitia u listopadu

Petrov se nasljednik osvrnuo na još jednu važnu temu, a to je obitelj.

Kada je obitelj poduprta i praćena –  istaknuo je – ondje raste škola međuljudskih odnosa, solidarnosti i nade. Međutim, kada je obitelj ranjena ili izolirana, cijelo društvo snosi posljedice.

U tom je kontekstu podsjetio da će se u listopadu održati susret s poglavarima istočnih Crkava i predsjednicima biskupskih konferencija kako bi zajedno razmotrili korake ostvarene nakon apostolske pobudnice „Amoris laetitia“. Na susretu će sudjelovati i obitelji koje će podijeliti svoja iskustva.

Nepovredivo dostojanstvo svake osobe

Među temama koje su tijekom konzistorija pobudile posebno zanimanje, rimski je biskup istaknuo temu socijalnog nauka Crkve kako bi on sve više postajao živa baština naših zajednica, uobičajeni kriterij za formaciju savjesti i pastoralno razlučivanje.

Još jedna važna tema promišljanja bila je opće dobro koje – kako je rekao Papa – nije tek cilj kojemu trebamo težiti, nego stvarnost koju trebamo ponovno zajedno otkrivati.

„Živimo u vremenu u kojemu postaje teško čak i prepoznati što je uistinu dobro za sve. Zato je Crkva, ukorijenjena u Kristu, pozvana čuvati prostore susreta, slušanja i dijaloga u kojima može sazrijevati obnovljena kultura općega dobra.“

Za to je potreban strpljiv odgojni rad koji pomaže prepoznati nepovredivo dostojanstvo svake osobe i odgovornost koja nas međusobno povezuje. Na tom putu – dodao je Papa – siromašni nisu samo primatelji naše skrbi, nego i nositelji nade koju Bog nastavlja buditi u povijesti.

Sinodalnost nije skup sastanaka, nego duhovni stil

Papa Lav XIV. je na kraju još jednom kardinalima povjerio put provedbe Sinode, tražeći da je s uvjerenjem prate u Crkvama kojima služe, promičući njezino autentično razumijevanje i ohrabrujući sve da sudjeluju u njoj, uz svijest da sinodalnost nije skup sastanaka niti metoda rada, nego duhovni stil. Ona nastaje iz susreta, raste u slušanju i sazrijeva u razlučivanju – rekao je Papa te napomenuo da pravo pitanje nije koliko će sastanaka uspjeti organizirati, nego kakvu će evanđeosku kvalitetu imati njihovi susreti.

Konzistorij kao iskustvo zajedništva u službi poslanja

Sveti se Otac na kraju još osvrnuo i na sam konzistorij čiji sudionici – kako je rekao – postupno ponovno otkrivaju njegovo istinsko značenje. To nije parlament ni kongres u kojem prevladavaju mišljenja ili interesi, nego iskustvo zajedništva u službi poslanja – napomenuo je Papa te zaključio:

„Ono što ovih dana učimo živjeti ne odnosi se samo na Kardinalski zbor. To je stil koji smo pozvani promicati u cijeloj Crkvi kako bi svaki krštenik, prema vlastitom pozivu i odgovornosti, sudjelovao u izgradnji civilizacije ljubavi i služenju općem dobru.“