Dobio sam pitanje kako Crkva gleda na životinje. No, za odgovor sam, budući sam ljubitelj životinja, zavirio u Bibliju. Želio sam izbjeći subjektivnost. Naime, Biblija je za nas vjernike najmjerodavnija. Moram priznati da u Bibliji nisam zamijetio da su ih ljudi posjedovali. To znači da su kućni ljubimci novijeg datuma, i u istočnoj kulturi (u kojoj je nastala Biblija) oni nisu poznati. Dakle, ovo je pitanje nekog naroda i određene kulture ljudi.

No, moramo priznati kako se kod nekih ljudi životinje stavljaju u isti red s čovjekom. To je pretjerano. Treba reći kako su i životinje Božja stvorenja, i stvorene su da posluže čovjeku, nikako da se čovjek iživljava nad njima. Poznato je da se neki ljudi ponašaju kao životinje i gore, kao da nemaju mozga, nego po nagonima. No, tu treba reći kako je ljubav životinja prema ljudima nešto što je nama slično ljubavi, ali to je u stvari određena privrženost životinje prema čovjeku ili drugoj životinji. Tu privrženost je Bog ugradio u životinje kao instinkt i u određenim okolnostima one tu privrženost pokazuju. Istina, to može biti poruka i nama ljudima kako bismo trebali pokazivati ljubav, jer privrženost je dio ljubavi.

I sama Biblija na nekoliko mjesta opisuje odnos koji Bog ima prema životinjama, a to je i slika koju bi čovjek trebao imati. Odmah u početku Biblije opisuje se kako je Bog stvorio životinje, ribe i ptice petog dana, a ostale životinje i čovjeka šestog dana. I tako u Bibliji stoji: „I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro“ (Postanak 1,25). Tek nakon životinja stvoreni su ljudi. I odredio je Stvoritelj da im biljke na zemlji služe za hranu (usp. Post 1,30).

Dakle, iz ovog vidimo da je Stvoritelj na sve mislio. Za sve se pobrinuo, ali znamo da je nakon 1600 godina na zemlji izbio potop. I tu je Bog pokazao brigu o životinjama. „Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. Isto tako, od ptica nebeskih po sedam parova – mužjaka i ženku – da im se sjeme sačuva na zemlji. Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio“ (Postanak 7,2-4). Opet vidimo kako je Bog mislio na životinje. U Bibliji nalazimo i mjesto gdje Bog izravno naređuje ljudima da brinu o stoci. Kada su Izraelci izašli iz Egipta u pustinju, Bog im je dao deset zapovijedi.

U jednoj zapovijedi Bog izravno zahtijeva odmor za stoku. Tako piše u Bibliji zapovijed Božja: „Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih…“ Dakle, iz ovoga teksta vidimo kako u Dan Gospodnji ni životinje ne smiju raditi, nego moraju odmarati.

Bog je Izraelcima doslovno naredio da moraju postupati humano prema stoci: „Ne zavezuj usta volu kad vrše“. Ponovljeni zakon 25,4. Tako imamo i u Psalmima kako često opisuju da je Bog gospodar životinja i da se o njima brine, da ih hrani i napaja. Primjerice: „Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje“ (Psalam 104,14). Treba spomenuti kako Biblija na još jednom mjestu spominje svoj interes za životinje. Jona je trebao propovijedati u Ninivi da će Niniva propasti. Budući da su se Ninivljani obratili Bogu Bog je odustao od svog nauma da ih uništi. Zbog toga je Jona bio zlovoljan. Bog mu tada objašnjava: „A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!“ (Jona 4,11).

(Nastavak slijedi)