Ako ste se koji put našli obilasku Vječnog Grada, zasigurno ste primijetili simbole pčela na fontanama, palačama, crkvenim građevinama i spomenicima.
Pčele, tako, nisu zaobišle ni najimpresivniji antički hram i nezaobilazan lokalitet u središtu Rima – Panteon. Naime, na kapitelu stupa u istočnom kutu trijema uklesana je upravo pčela.
Znate li zašto?
Godine 1625. papa Urban VIII. (1623. – 1644.) naredio je uklanjanje drevnih brončanih rešetki s krova trijema, jer je želio da se metal koristi za izradu novih topova za Castel Sant’ Angelo, donosi „Walks in Rome“.
Rimljani su bili ogorčeni ovim činom službenog vandalizma, a jedan je šaljivdžija napisao poznatu paskvinadu:
Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini / Što barbari nisu učinili, učinili su Barberini.
Međutim, na vanjskom dijelu Panteona nalazi se ploča koja donosi Papinu verziju priče.
U njoj stoji da je papa Urban VIII. dao pretopiti ostatke drevne brončane kasetirane dekoracije kako bi od njih nastali stupovi za Vatikan i ratni strojevi, smatrajući da će tako ti „beskorisni i gotovo zaboravljeni ukrasi” poslužiti kao ukras groba apostola u Vatikanu i kao sredstvo javne sigurnosti u Hadrijanovoj tvrđavi.

Basilica of Santa Maria in Ara Coeli / Foto: Depositphotos
(Urban Osmi, Pontifex Maximus, iskovao je drevne ostatke brončane kasete u stupove za Vatikan i u ratne strojeve, kako bi ove prazne i gotovo zaboravljene kuglice mogle postati ukrasi Apostolova grobnica u vatikanskoj bazilici i uređaji javne sigurnosti u Hadrijanovoj citadeli, godine Gospodnje 1632., devete godine njegova pontifikata).
Kao svojevrsnu naknadu za pljačku Panteona, papa Urban VIII. dao je obnoviti neke njegove dijelove, uključujući zamjenu oštećenog granitnog stupa onim spašenim iz obližnjih Neronovih termi.
Papa je pripadao obitelji Barberini, čiji se grb sastoji od tri pčele. Zato je dao uklesati pčelu na kapitel novog stupa, da je svi mogu vidjeti.
Obitelj je potjecala iz mjesta Barberino Val d’Elsa, malog sela pokraj Firence, i izvorno se zvala Tafani da Barberino. „Tafani” je talijanska riječ za obade, pa su upravo obadi, a ne pčele, prvotno krasili njihov grb.

Freska Italia Antiqva u Vatikanskim muzejima / AngelaCini / Foto: Depositphotos
Kako se obitelj uspinjala na društvenoj ljestvici — najprije preseljenjem u Firencu, a potom u Rim — odbacili su prvi dio prezimena i zamijenili obade pčelama, kukcem s mnogo „uglednijim statusom“.
To nije slučajan izbor: ovaj mali kukac predstavlja marljivost, predanost i sklad, vrijednosti koje su Barberinijevci željeli povezati sa svojom lozom. Osim toga, košnica se može promatrati kao model skladnog društva, baš kao i Crkva i papinstvo.
Papa Urban VIII. bio je izdašan pokrovitelj umjetnosti, pa su se tijekom njegova dva desetljeća na papinskom prijestolju Barberinijeve pčele pojavljivale posvuda — od štukatura do vitraja.

Fontana delle Api (Fontana pčela), Piazza Barberini, Rim / Foto: Depositphotos
To je jednog duhovitog suvremenika navelo da napiše:
Urban VIII. ostat će slavan među papama jer je loše hranio svoje stado, ali je zato dobro hranio svoje pčele.
Gotovo 400 godina kasnije, ondje i dalje stoji.
Svjetski dan pčela obilježava se 20. svibnja.
Na današnji dan 1734. godine rođen je Anton Janša, slovenski pčelar, pionir modernog pčelarstva i jedan od najvećih stručnjaka za pčele.
Bio je poznat kao jedan od najvećih stručnjaka za pčele u 18. stoljeću. Anton Janša iz Breznice u Gorenjskoj potvrdio je svoje znanje o pčelarstvu i kranjskoj pčeli već za vrijeme carske Austrije. Njegova „Rasprava o rođenju pčela“ (1771.) smatra se pionirskim djelom u području pčelarstva diljem svijeta.
Cijenila ga je čak i hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemačka carica Marija Terezija. Prema uputama jednog slovenskog majstora, propisala je pčelarstvo za cijelo carstvo.
Svjetski dan pčela obilježava se u svibnju iz još jednog razloga, jer se tijekom ovog mjeseca odvija bujni razvoj pčela i prirode.