Sveti Toma Akvinski, oslanjajući se na učenje sv. Grgura Velikog, navodi osam kćeri bluda (filiae luxuriae). To su poroci ili duhovne deformacije koje izravno proizlaze iz neuredne težnje za spolnim užitkom.
Crkveni naučitelj objašnjava da blud, zbog siline tjelesnog užitka, snažno privlači pozornost duše na niže moći (osjetila), čime slabi i rastrojava rad viših moći – razuma i volje, piše don Antun Nižetić na svojoj mrežnoj stranici.
Kćeri bluda podijeljene su prema tome koji dio ljudske psihe pogađaju:
Poroci koji pogađaju razum
Ovi poroci ometaju četiri stupnja razumnog djelovanja (shvaćanje cilja, savjetovanje, prosuđivanje i zapovijedanje):
1. Sljepoća uma (caecitas mentis): Onemogućuje ispravno shvaćanje duhovnih dobara i krajnjeg cilja života. Um postaje nesposoban percipirati božanske stvari jer je potpuno uronjen u tjelesno .
2. Nepromišljenost (inconsideratio): Slabi sposobnost savjetovanja o tome što treba učiniti. Čovjek gubi mjeru i ne može razumno upravljati svojim postupcima .
3. Naglost (praecipitatio): Pogađa čin prosuđivanja. Čovjek ne čeka sud razuma, nego srlja u pristanak na grijeh pod utjecajem strasti .
4. Nepostojanost (inconstantia): Ometa zapovijed razuma. Čovjek ne ustraje u onome što je odlučio (npr. odustati od grijeha), već ga i najmanja kušnja ili „lažna suza“ ponovno vraća poroku.
Foto: Cathopic
Poroci koji pogađaju volju i afekte
Ovi se poroci odnose na neurednu usmjerenost volje prema užitku i sredstvima za njegovo postizanje:
5. Ljubav prema sebi (amor sui): Neuredna želja za vlastitim užitkom koja čovjeka čini sebičnim i neosjetljivim za potrebe drugih.
6. Mržnja prema Bogu (odium Dei): Nastaje jer Bog zabranjuje željeni užitak. Čovjek počinje mrziti onoga tko mu stoji na putu do naslade.
7. Privrženost ovome svijetu (affectus praesentis saeculi): Pretjerana vezanost za materijalna dobra i sredstva koja omogućuju postizanje tjelesnih užitaka u sadašnjem životu.
8. Očajanje nad budućim svijetom (desperatio futuri saeculi): Zbog pretjerane naslade u tjelesnim dobrima, čovjek gubi ukus za duhovna dobra i prestaje se nadati nebeskom blaženstvu, smatrajući ga nevažnim ili nedostižnim.
Blud ne ostaje samo na tjelesnom činu, već prema Akvinskom „deformira savjest“ i pretvara čovjeka u roba koji više ne vlada sobom, gubi osjećaj za Boga i vječnost, te postaje intelektualno i moralno tup za sve što nadilazi osjetilni užitak .