Ime ilirskoga plemena Dalmata sačuvalo se do danas u imenu Dalmatia, a ime glavnoga grada Delminiuma u imenu Duvno. Kršćanstvo je u Dalmaciju došlo već polovicom 3. stoljeća. (Don Frane Bulić: Sv. Venancije prvi biskup solinski i mučenik duvanjski, Posebni otisak iz Vjesnik hrvatskog arheološkog društva u Zagrebu, N. S. XV., 1926.).

Ne zna se mnogo iz života sv. Venancija, ali se zna da je iz vjerskih poslova, pastoralnih razloga, pošao iz Solina u unutrašnjost zemlje Dalmata, koja su obitavala u zaleđu a ne na moru kao što je Solin. Išao je kroz Neretvu i u Delminiumu doživio mučeništvo. Rimska cesta vodila je iz Salone prema Naroni (Vid kod Metkovića), glavnom trgovištu u ono doba.

Vjerojatno je Venancije propovijedao novu vjeru, bio neke vrste misionara, ili je utvrđivao već posijanu vjeru i onda doživio mučeništvo.

Bilo je to polovinom 3. stoljeća za vladavine cara Aurelija (270. – 275.).

Ime solinskog biskupa Venancija navodi se u različitim martirologijima, da je mučen 1. travnja 271. godine u Duvnu u rimskoj Dalmaciji, koja se prostirala od Istre do Albanije.

Akademik don Frane Bulić (Vranjic, 1846. – Zagreb, 1934.) hrvatski svećenik, arheolog i povjesničar se nadao da bi to zamagljeno pitanje oko sv. Venancija moglo biti razjašnjeno daljnjim rezultatima kršćanskih iskopina na Duvanjskom polju, više nego u Solinu gdje je on vršio iskapanja.

Manastirine, Salona / Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Sv. Dujam se navodi kao solinski mučenik koji je podnio mučeništvo 10. travnja 304. godine za cara Dioklecijana, dakle podnio je mučeništvo nakon sv. Venancija.

Don Frane Bulić piše: „Nego ma kako bilo zamršeno ovo pitanje Venancija solinskoga biskupa i mučenika, ipak nije ni u domaćim dokumentima iščezlo njegovo ime. Dapače svi katalozi solinskih biskupa, od kojih, kako je dokazano, osobito jedan je vjerodostojan, nose njegovo ime, ali u redu biskupa na petom ili šestom mjestu.

Ovo se dade lako protumačiti, a i protumačilo se je tim, što, da se dokaže, da je crkva solinska apostolskoga porijekla, utemeljena od nekog Dujma učenika sv. Petra, trebalo je pomaknuti sve biskupe iz 3. odnosno iz 2. vijeka u 1. vijek.

Kada je Venancije bio mučen u Delminiju, slijedi, naravski, da je ondje bio i pokopan.

Koliko je dugo njegovo tijelo u Delminiju ostalo, ne znamo, ali znamo da je odatle bilo u 5.-6. vijeku preneseno u Split, a onda u Rim.“

Tijelo sv. Venancija preneseno je iz Delminija u Solin i pokopano uz druge mučenike na groblju u Manastirinama, gdje su bili pokopani Domnio (Dujam 304.), Primus njegov sinovac (305.), Gajan (381. – 391.), Simferij (391. – 405.), Ezihij (405. – 426.) i drugi.

Lateranska krstionica / Foto: Depositphotos

Godine 641. godine, papa Ivan IV., koji je bio rodom iz Dalmacije, poslao je opata Martina u Dalmaciju da otkupi robove i skupi kosti mučenika i donese ih u Rim. Papa ih je smjestio u dotadašnji oratorij sv. Stjepana u krstionicu uz baziliku sv. Ivana Lateranskoga i preimenovao ga u Oratorij sv. Venancija. Time je dao veliku počast našemu sv. Venanciju.

Isti papa Ivan IV. dao je izraditi lijepi mozaik koji je očuvan do danas i remek je djelo mozaičke umjetnosti.

Vidimo na mozaiku sv. Venancije koji je u sredini, na desno od Blažene Djevice Marije, koja je prikazana rakriljenih ruku – u molitvenom stavu (orans), uz papu Ivana IV. koji je bez svetačke aureole. Sv. Dujam je smješten na lijevo od Bogorodice uz papu Teodora, koji je završio taj mozaik. Tu su i drugi solinski mučenici i sv. Mavro iz Poreča.

Na mozaiku ispod slika u sredini u prostoru, od pape Ivana do pape Theodora piše na latinskom, citiramo po slobodnom prijevodu don Frane Bulića: „Papa Ivan preko službe Božje izvršio je pobožni zavjet i ustrajnim zanimanjem dao je napraviti ovaj spomenik, koji sjaje poput dragocjenih kovina u Krstionici. Kogod ovamo pristupi i duboko se Kristu klanja, taj uzdiže vruće svoje molitve k nebu.“

Mozaik u lateranskoj krstionici / Foto: basilicasangiovanni.va

Zanimljivo je da se i rođeni otac pape Ivana IV. zvao Venancije, pa su neki arheolozi mislili da je iz tog razloga stavljen na počasno mjesto. Don Frane Bulić je mišljenja da je sv. Venancije na počasnom mjestu na mozaiku stoga, što je bio prvi poznati nam vjerovjesnik kršćanske vjere u našim zemljama, i bio prvi solinski biskup, stariji od sv. Dujma, koji stoji slijeva Bogorodici, na drugom počasnom mjestu.

Don Frane Bulić, 1925. godine, piše da bi se sv. Venanciju, prvome solinskom biskupu, a mučeniku duvanjskomu, trebalo priznavati veće štovanje, kao utemeljitelju Crkve solinske.

Te da bi bilo pristojno da vjernici Duvna, prigodom proslave Tisućugodišnjice krunjenja kralja Tomislava hrvatskim kraljem na Duvanjskom polju i sadašnje gradnje spomen-crkve, iskažu počast svome prvom vjerovjesniku i mučeniku, posvetivši mu barem jedan oltar u novoj Crkvi.

Kršćanstvo je bilo uvedeno i u Panoniju već polovinom 3. stoljeća, odakle su sv. Euzebije i Polion (Cibalae – Vinkovci), srijemski i drugi mučenici.