Retfala, jedna od najvećih i najstarijih gradskih četvrti u Osijeku, smještena na zapadnom dijelu grada, poznata je po obiteljskom ugođaju, ali i modernoj stanogradnji.

Njezino ime dolazi od njemačkih riječi Ried (močvara, trstika) i Feld (polje), a kroz povijest se dijelila na Mađarsku, Njemačku i Novu Retfalu. U njoj se nalazi i barokni dvorac obitelji Pejačević.

I na prvi pogled, u takvom naselju kao da se sakrila crkva Uzvišenja Svetoga Križa.

Do crkve vode uličice ispunjene obiteljskim kućama, vilama i brižno uređenim okućnicama.

Retfala, Osijek / Foto: HKM

Župnik Ivan Jurić pojašnjava kako je prvi dojam crkve pozitivan, ali i da njezina povijest otkriva mnogo dublju priču. Riječ je o crkvi građenoj u zahtjevnim okolnostima komunizma i u vremenu kada su dozvole bile teško dostupne.

⇒ Svjedočanstvo osječkog župnika: „Isuse, je li moguće da klečim s bivšim zatvorenicima i ovisnicima?“

„Kažu da je to bila jedanaesta lokacija koju je tadašnji župnik, vrijedan i uporan, rekao bih do kraja Božji čovjek – Helmut Schumacher, koji se danas nalazi u Čepinu – tražio“, ističe preč. Jurić.

Dobio je najgoru lokaciju – na kraju grada, među privatnim kućama, kokošinjcima i svinjcima, ali danas se pokazuje da je možda baš ta lokacija najbolja.

Upravo takav, pomalo izdvojen položaj, bio je i uvjet tadašnjih vlasti. „Htjeli su da crkva ne bude u središtu, nego negdje po strani i da se ne ističe“, dodaje župnik, naglašavajući kako je, unatoč tome, riječ o velikoj crkvi koja može primiti i do tisuću vjernika.

Župa Uzvišenja Svetog Križa, Retfala – Osijek / Foto: HKM

Župnik koji nije odustajao

Posebno mjesto u ovoj priči ima već spomenuti graditelj župe – župnik Schumacher. Preč. Jurić ga opisuje kao iznimno upornog čovjeka čija je ustrajnost bila presudna za izgradnju crkve.

Više od stotinu puta, u vrijeme komunizma, odlazio je tražiti građevinsku dozvolu, ne odustajući unatoč stalnim odbijanjima i odgodama.

„Znao je doći u taj ured za izdavanje građevinskih dozvola u sedam ujutro i ostati do kraja radnog vremena“, prepričava.

Obukao bi reverendu. Sjedio bi ili stajao u čekaonici, molio krunicu, pozdravljao se s ljudima i čekao da ga prozovu – i tako iznova.

preč. Ivan Jurić i Tanja Maleš / Foto: HKM

Upravo ta predanost simbolično je ugrađena i u temelje crkve.

„Kad su se postavljali temelji, skinuo je svoje cipele i stavio ih unutra“, kaže preč. Jurić, dodajući kako su „te cipele bile istrošene upravo u traženju građevinske dozvole.“

Župa koja je započela – na groblju

Nije dobivena dozvola za klasični toranj sa zvonima, podsjeća preč. Jurić i dodaje kako imaju „umjetna zvona“. No, povijest župe kroz ovih 65 godina pokazuje da nedostaci nisu mane.

Župa i crkva imaju svoj obiteljski šarm, a zanimljivo je na kojem je mjestu nastala i prije negoli je dobila dozvolu za crkvu:

Župa započinje svoj život na retfalačkom groblju, gdje se nalazi grobnica obitelji Pejačević koja izgleda poput kapele. Upravo ondje započinje prvi župni život – prva vjenčanja i prva krštenja.

Upravo iz tog skromnog početka župa je desetljećima rasla i sazrijevala, sve do vremena društvenih promjena i dolaska demokracije, kada se vjerski život počinje slobodnije razvijati.

Svetohranište / Foto: HKM

Kako su se širila naselja i gradile nove ulice, prostor oko crkve postajao je sve gušće naseljen.

„Ova lijepa crkva danas se nalazi kao u nekoj šumi kuća i zgrada“, primjećuje župnik, dodajući kako se zbog toga njezina ljepota izvana ponekad ni ne vidi u punini.

Umrli i uskrsli Krist u središtu

Unutrašnjost crkve Uzvišenja Svetoga Križa također ima svoju otajstvenu priču.

Od vitraža koji predstavljaju sedam svetih sakramenata do veličanstvenog Krista u središtu. Naime, prije tri godine započelo je unutrašnje uređenje crkve:

Željeli smo da ova crkva dobije umjetnički izričaj svega onoga o čemu se radi – odnosno Župa Uzvišenja Svetoga Križa.

U tom je procesu započela suradnja s akademskim kiparom Petrom Ujevićem iz Zagreba, kroz koju je nastao jedan dio oltarnog prostora.

Riječ je o velikom, bogato izrezbarenom križu od javora, na kojem se nalazi korpus visine tri metra – dimenzijama neuobičajen, ali sadržajem duboko promišljen.

Križ s korpusom / Foto: HKM

„Znali smo da želimo da središte svega bude uzvišeni Isusov križ, ali i da na njemu bude korpus – i to kao umrli i uskrsli Spasitelj“, pojašnjava, dodajući kako je upravo ta ideja bila poseban izazov.

Umjetnik se divio i pitao se je li to itko u umjetnosti uspio prikazati.

U traženju rješenja sudjelovalo je više ljudi – među njima pomoćni biskup Ivan Ćurić, župnik u Aljmašu Tomislav Ćurić, koji je doktorirao modernu umjetnost, kao i župljanin Krešimir Zetović.

Zajedno su gotovo godinu dana promišljali, izrađivali nacrte i tražili način kako teološku poruku pretočiti u umjetnički oblik.

Unutrašnjost crkve / Foto: HKM