Važno je istaknuti da je plašt, a kasnije misno ruho, prebogato osmanskim (istanbulskim) motivima veza, a to je cvjetni vez s motivima karanfila, zumbula, tulipana i motivima vezanim uz samoga sultana. Na pitanje odakle u zaostroškom samostanu ruho načinjeno od plašta bosanskoga kralja s motivima koji se vežu izrazito uz sultana i njegovu moć, odgovore je pronašao Portal Rogotin.

Nekoć su svila i skupe tkanine bile vrjednije od dukata, pa su trgovci s dalekoga Istoka i poznatog „puta svile“ sve do Moskve razmjenjivali i darivali skupocjene tkanine, a kasnije su kineski moćnici surađivali i razmjenjivali vrijedne tkanine, a moćni sultani i s tim ruhom darivali podložnike. Stjepan Tomaš Kotromanić, prvi legalni bosanski kralj i suprug Katarine Kosače, koji je umro 1461. godine, bio je povezan sa sultanom Mehmedom II. i po svoj prilici prilikom posjeta ili kod plaćanja harača, dobio je na dar taj plašt, koji stilski i načinom izrade datira iz 15 stoljeća.

Fra Branko Brnas, gvardijan samostana u Zaostrogu / Foto: Portal Rogotin

„Takve skupocjene tkanine, svile i ruho nisu darivani bilo kome, onda je i čudno odakle u samostanima i crkvama tako skupocjeni tekstil, svila i ruho za izradu misnica i ostalog misnog ruha. Sigurno ih sultan nije dijelio niti darivao siromašnim franjevcima. Nego su velikaši, moćnici i kraljevi darivali samostanima i crkvama vrijedne tkanine, a slično su i gospoda vijećnici u Dubrovačkoj Republici posebnim odlukama darivali samostane i crkve ruhom dobivenim od sultana“, rekao je fra Branko Brnas, gvardijan samostana u Zaostrogu.

Nakon pada Bosne 1463. kraljica Katarina bježi iz Bobovca kod Kraljeve Sutjeske pred Turcima, a njezin posinak Stjepan Tomašević, zadnji bosanski kralj, ubijen je. Kraljica Katarina bježi prema Fojnici, a onda u Hercegovinu – zemlju i kraj svoga oca Stjepana Kosače. Poslije bježi prema Dubrovniku. Sa sobom je nosila kraljevsko blago, vrijedne tkanine, a među njima i kraljevski plašt dobiven od sultana. Postoji mogućnost da je i Stjepan Tomaš Kotromanić dobio taj plašt kojeg je onda ostavio svom sinu Stjepanu Tomaševiću.

Dubrovačka Republika nije dugo zadržavala kraljicu Katarinu u svojoj blizini, zbog prigovora Osmanlija, pa je ona otišla prema Ljubuškom. Pred Osmanlijama franjevci 1468. godine bježe u Zaostrog i tu ostaju do danas. Tada je bila samo jedna provincija Bosna Srebrena od koje se godine 1735. odvaja Franjevačka provincija u Splitu kojoj otada pripada i zaostroški samostan.

Misnica izrađena od kraljevskog plašta / Foto: Portal Rogotin

„Zašto je još važno istaknuti vrijednost ove misnice i drugog ruha s otomanskim motivima u zaostroškom samostanu? Prof. Ivana Svedružić Šeparović iz Splita, pročelnica Službe za odjele izvan Zagreba Hrvatskog restauratorskog zavoda, napominje da franjevački samostani u Živogošću, Makarskoj i Visovcu čuvaju osmanske dokumente kao i zaostroški (450), ali nemaju tkanina i ruha od otomanske svile. To je, po njoj, dokaz da je misno ruho u Zaostrogu s otomanskim motivima vezano uz dolazak fratara iz Ljubuškog u Zaostrog koji su bježeći pred Osmanlijama, ruho ponijeli sa sobom u Zaostrog. Time dokazujemo i vjerojatnost porijekla kraljevskog ogrtača od kojeg je ruho i sašiveno. Upravo u to vrijeme i kraljica Katarina Kosača boravi na tom prostoru, pa prof. Svedružić ne isključuje mogućnost da je upravo ona donatorica tkanine od koje je načinjena misnica“, kaže fra Branko.

Jedni izvori tvrde da je kraljica Katarina otišla u Rim iz Dubrovnika. Međutim prof. Svedružić napominje da je kraljica u Rim otputovala brodom iz Krapnja ili Šibenika. U spisima se spominje njezin boravak u Vrlici i vrličkom kraju. Važno je uočiti da i osoblje na njezinu skromnom dvoru u Rimu prema prezimenima potječe iz okolice Sinja i Rame, tj. Cetinske županije, iako neki spominju i mostarski kraj. „Radosni smo da u našem samostanu čuvamo vrijedno liturgijsko ruho, posebno misnicu sašivenu od plašta posljednjeg bosanskog kralja kao i ostale vrijedno liturgijsko ruho“, zaključio je fra Branko.

Katarina Kotromanić

Misnica se čuva na sigurnom

Prevrijedna misnica čuva se na sigurnom mjestu u samostanu i nije dostupna javnosti. Nalazi se zaključana u kovčegu i omotana posebnim zaštitnim ruhom. Bez obzira jesu li plašt od koje je izrađena u zaostroški samostan donijeli franjevci iz Ljubuškog ili kraljica Katarina, ta je posebna žena s tragičnom sudbinom među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene na području Kraljeve Sutjeske i danas se pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom. Njezinu djecu Žigimunda i Katarinu oteli su Turci i prisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi ,poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je, nakon smrti, pokopana po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koje je podigao jedan od utemeljitelja Sarajeva Isa-beg Isaković. U turskim izvorima Katarina se spominje kao Tahiri Hanuma. Šimun je na sultanovu dvoru preodgojen u duhu islama i ostvario je važnu vojnu karijeru u Osmanskom Carstvu. U povijesti je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.

Kraljica Katarina sve do svoje smrti, 25. listopada 1478. u Rimu, nadala se da će se njena djeca vratiti katoličkoj vjeri. Nakon smrti, njeno tijelo položeno je na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu.