Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! (Iv 12, 7)

Liturgija dana (30. ožujka):

Prvo čitanje:
Iz 42,1-7
Vikati neće, glas mu se neće čuti po trgovima (Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem).

Evo Sluge mojeg koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje!
Na njega sam svoga Duha izlio:
on će donijet pravo narodima;
vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čut po trgovima;
trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti;
po istini on će donijet pravo,
neće sustat niti smalaksati,
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ovako govori Gospodin, Bog,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodu na njoj,
i dah bićima što njome hode.
Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za Savez narodu, za svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatvora,
iz tamnice one što žive u tami.

Psalam:
27,1-3.13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Evanđelje:
Iv 12,1-11

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:

Draga braćo i sestre!

Jučer smo proslavili slavni Isusov ulazak u Jeruzalem i klicali: „Hosana, Davidovom Sinu“. Svjesno ili nesvjesno to činimo svake godine iz vjere ili iz običaja, jer zanimljivija je liturgija zbog maslinovih grančice kojima smo pozdravljali Isusa prilikom spomena na njegov slavni ulazak u Jeruzalem prije muke i smrti. Zašto sam sve ovo spomenuo, zašto sam rekao da smo možda sve to doživjeli svjesno ili nesvjesno? Naime, mnogi za sebe tvrde da su veliki vjernici i da razumiju temelj naše vjere, ali kada se uđe u razgovor s istima tada se vidi samo ono izvanjsko koje se boji ući u dubinu bogatstva, koju nam donosi SVETI TJEDAN u koji smo zakoračili već spomenutom nedjeljom. Korak po korak, dan po dan razmišljat ćemo o tim tako važnim trenutcima za nas i naše spasenje. Odvažimo se i krenimo za Isusom pratimo ga dan po dan i susrest ćemo ga izmučena, odbačena, popljuvana, ubijena ali i uskrsla.

Današnji odlomak evanđelja po Ivanu događa se šest dana prije Isusove muke u Betaniji, točnije kod njegovih prijatelja Lazara, kojeg je uskrisio od mrtvih, Marte i Marije. Za vrijeme večere, Marija uzima libru dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. Zasigurno se pitamo zašto je to učinila živome čovjeku kada su se u to vrijeme noge pomazivale samo pokojnicima. Učinila je to iz poštovanja i zahvalnosti ne obazirući se na vrijednost i skupoću te dragocjene pomasti. Možemo reći kako je dala ono najbolje što je imala za Gospodina i time priznala da je pravi Bog i čovjek. Priznala je gdje joj je srce i pamet. Priznala je svoju vjeru u onoga koji je za sebe rekao da je PUT, ISTINA I ŽIVOT. Na kraju, poučila nas je da ništa ne gubimo s time ako u životu ono najvrijednije poklonimo Bogu, već dobivamo time nazad izobilje milosti. Možda i ne znajući svojim činom na toj prijateljskoj večeri koja je bila oproštajna, nagovijestila je Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Na taj način Mariju, Martu i Lazara možemo staviti na stranu onih koji su itekako svjesni trenutka i dana u kojima se nalazimo, dok se s druge strane nalaze oni koji su nesvjesni ili ne žele biti svjesni poput Jude Iškariotskoga, koji je isti tren ovaj čin bogoljublja proglasio rasipništvom.

I danas ima ljudi koji promatraju svijet Judinim očima donoseći sudove i komentirajući ljude koji daju za Crkvu i Boga svoje bogatstvo ne misleći poput njih, jer upoznali su dubinu bogatstva, tj. nisu ostali na površini površnosti. Ne drže za sebe grčevito to bogatstvo, jer znaju da su to isto bogatstvo zadobili po Božjoj milosti i darovima. Juda je nakon Isusove opomene zastao sa svojom polemikom, dok se Jude današnjega vremena s obzirom na Isusovu opomenu da se odreknu svojih krivih prosudbi i priča ne zaustavljaju već tvrdokorno nastavljaju rovariti sve više i više protiv onih koji su shvatili dubinu bogatstva. Gnjev današnjih Juda ne želi prihvatiti činjenicu da je Gospodin pobijedio smrt i nadvladao zlog napasnika, te zbog te činjenice i iz puke zavisti, ne želeći se popraviti, jer su izgubili kompas svojega života ostaju zarobljeni u napasnikovoj mreži opravdavajući svoje stanje na način da optužuju druge koji su na Božjem putu, proglašavajući ih nenormalnima. Budimo stoga poput Lazara, Marte i Marije koji su duboko vjerovali Gospodinu, i svojom vjerom posvjedočili da je jedino bitno ostati vjeran do kraja. Na taj način dali su nam primjer da se ne bojimo Juda i farizeja današnjice koji će nas optuživati, omalovažavati, obeshrabrivati pa čak i pokušati ubiti. Na nama je da ostanemo vjerni dokraja na putu za Isusom do sretne vječnosti. Sam Isus poziva Judu Iškariotskog, farizeje i sve Jude današnjega vremena, jer poznaje ljudsko srce, da se ostave krivih vrijednosti i laži kojom su zavedeni i da svoj pogled usmjere na ono što je važno za spasenje. Stoga molimo danas za sve ljude koji hode putem Jude i farizeja da progledaju i da se na pravi put vrate. Amen.