Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji. (Mt 1, 24)

Liturgija dana (19. ožujka):

Prvo čitanje:
2Sam 7,4-5a.12-14a.16
Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu:
Ovako govori Gospodin:
‘Kad se ispune tvoji dani
i ti počineš kod svojih otaca,
podići ću tvoga potomka nakon tebe,
koji će se roditi od tvog tijela,
i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac,
a on meni sin.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo
trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.

Psalam:
 89,2-5.27.29
Potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.«

Drugo čitanje:
Rim 4,13.16-18.22
U nadi protiv svake nade povjerova.

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Mt 1,16.18-21

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo
Gospodnji.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Zagreb Stenjevec:

Svetkovina svetog Josipa, poočima Gospodina Isusa uvijek nas obraduje u korizmenome vremenu te se zagledani u kraj zemaljskog života našega Gospodina na trenutak vraćamo prema njegovom početku gdje Božja riječ ne propušta izreći Isusovo poslanje – on je onaj koji spašava narod od grijeha.

Crkva svetog Josipa prepoznaje kao „muža pravednoga“.

U biblijskom smislu, pravednost nije samo puko pridržavanje pravila, već potpuna usklađenost s Božjom voljom i milosrđem. Puke „pravednike“ gledamo oko Isusa cijelo vrijeme. To su oni koji nisu mogli shvatiti da je Zakonu mjesto u srcu te da se Zakon vrši i živi oplemenjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Josip je za razliku od takvih tumača i vršitelja zakona na prvo mjesto stavio dobro svoje zaručnice Marije.

Kada je Josip saznao da je Marija trudna, našao se u teškoj situaciji i pred ispitom ljudskosti.

Prema Mojsijevu zakonu, mogao ju je javno optužiti, što bi dovelo i do njezine javne osude. Međutim, Josipova pravednost prožeta je dobrotom. On ne želi Mariju izvrgnuti ruglu niti kazni, već je odlučuje „napustiti potajice“.

Vjeruje da mu nije bila nevjerna, a s druge strane nije svjestan što se zapravo dogodilo. Sudeći po njegovoj obzirnosti i dobroti, ova njegova namjera možda proizlazi iz poštovanja prema Marijinoj svetosti i čudu koje nije mogao objasniti, te je smatrao sebe nedostojnim živjeti uz nju, slično kao što je Petar rekao Isusu: „Idi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek“.

Bog ga nije ostavio samoga

Što god da se u njegovome srcu razvijalo, Bog ga nije ostavio samoga već mu šalje glasnika koji mu donosi sigurnost, sigurnost sudjelovanja u Božjem djelu otkupljenja. Josip je tako pozvan prihvatiti ono što je ljudski nemoguće – da je dijete začeto po Duhu Svetom. I ne samo to, već ima čast Spasitelju i Kralju nadjenuti ime, Ime nad svakim imenom – Isus, što je u ono vrijeme značilo priznavati očinstva i preuzeti odgovornost za dijete.

U liku svetog Josipa promatramo mnogo vrlina.

Sveti Josip nas uči kako se nositi s neizvjesnošću. On ne traži objašnjenja, već sluša Božji glas. On ne donosi ishitrene odluke već u tišini i molitvi čeka Božje nadahnuće. Pokazuje nam da se svetost postiže kroz vjerne, male korake ljubavi i služenja.

Sveti Josip je čovjek koji šuti, ali djeluje.

Njegova pravednost nije u riječima, nego u spremnosti da svoj život podredi Božjem planu. Zato je on kao hranitelj i branitelj svete Obitelji uzor i zagovornik svakom katoličkom muškarcu i ocu osobito u trenutcima teških životnih i obiteljskih situacija.