„Duhovni život ne daje plodove po onome što se vidi, nego po onome što je duboko ukorijenjeno u Bogu. Kad se taj korijen zapusti, iznutra se sve počinje sušiti i polako umirati.“
Imati živ i konkretan odnos s Bogom, vježbati se biti u njegovoj prisutnosti, naučiti prepoznavati njegovo djelovanje u svakodnevici, biti ukorijenjeni u njemu i na taj način predani u svakoj aktivnosti. To je zatražio papa Lav XIV. od bogoslova četiriju španjolskih sjemeništa iz Alcalá de Henaresa, Toleda, Katalonije i Cartagene, koje je u subotu 28. veljače primio u audijenciju u Apostolskoj palači, prenosi Vatican News.
Svećenici i bogoslovi su zajedno sa svojim obiteljima dočekali Papu uz augustinsku pjesmu „Kasno sam te uzljubio”. Sveti je Otac zapjevao s njima, a potom u šali spontanim riječima na španjolskom jeziku rekao da će sve sjemeništarce odvesti u Red svetog Augustina.
PROČITAJTE Upoznajte augustince čiji je član Lav XIV. – kao i bl. Gracija Kotorski i sv. Rita
Živi odnos s Bogom
Preporučio je bogoslovima čitanje pisma koje je 4. studenoga prošle godine uputio Sjemeništu sv. Karla i sv. Marcela u Trujillu u Peruu, ustanovi čiji je sam Papa bio član više godina. Zatim ih je potaknuo da imaju nadnaravni pogled na stvarnost citirajući Chestertona: „Ako uklonite nadnaravno, nećete pronaći naravno, nego neprirodno.” Pritom je dodao:
„Čovjek nije stvoren da živi zatvoren u sebe, nego u živom odnosu s Bogom. Kada se taj odnos zasjeni ili oslabi, život se počinje raspadati iznutra. Ono što je neprirodno nije samo ono što je skandalozno; dovoljno je živjeti zanemarujući Boga u svakodnevnom životu, isključujući ga iz kriterija i odluka s kojima pristupamo životu.“
Najopasnija navika
„Bilo bi neprirodno kada bi bogoslov ili svećenik govorio o Bogu kao da ga dobro poznaje, a iznutra živio kao da njegova prisutnost postoji samo na razini riječi, a ne u dubinama života“, napomenuo je Papa upozoravajući da ništa ne bi bilo opasnije od navikavanja na Božje stvari, a ne živjeti za Boga. „Naprotiv, sve počinje i uvijek se vraća na živ i konkretan odnos s onim koji nas je izabrao bez ikakve naše zasluge“, istaknuo je Sveti Otac te dodao:
„Stavljanje Boga u središte vlastitog života mora se svakodnevno prevesti u konkretne životne odluke, jer bi inače prakse koje su same po sebi dobre, poput studija, molitve i zajedničkog života, mogle postati prazne i iskrivljene iznutra, pretvarajući se u puki konformizam. Naprotiv, vježbati se biti u Božjoj prisutnosti održava srce budnim, a život stalno usmjeren na njega“ – rekao je papa Lav.
Duhovni život ne daje plodove po onome što se vidi, nego po onome što je duboko ukorijenjeno u Bogu. Kad se taj korijen zapusti, iznutra se sve počinje sušiti i polako umirati.
Upozorio ih je i na opasnost intenziteta aktivnosti i usmjerenosti samo na vanjštinu, što nije plodonosno. Istaknuo je da se za stabla kaže da umiru na nogama: ostaju uspravna, čuvajući svoj vanjski izgled, ali iznutra su već osušena. Nešto slično može se dogoditi u životu bogoslova, a potom i u životu svećenika – upozorio je Sveti Otac.
Dopustiti Bogu da nas oblikuje
Rimski biskup je istaknuo da je nadnaravna perspektiva koju trebamo imati upravo biti s Učiteljem, podsjećajući da je Isus pozvao one koje je želio da budu s njim:
„To je temelj svake svećeničke formacije: ostati s njim i dopustiti da nas oblikuje iznutra; vidjeti Božje djelovanje te prepoznati kako on djeluje u našem životu i u životu svoga naroda. Stoga, iako su ljudski resursi, psihologija i formacijska sredstva dragocjeni i potrebni, oni ne mogu zamijeniti taj odnos.“

Svećeničko ređenje / Foto: CNK
U svakom slučaju, Duh Sveti je pravi protagonist na našem putu jer oblikuje srce, podučava nas kako odgovoriti na milost i priprema plodonosan život u služenju Crkvi. Sve se to događa u običnim događajima svakodnevice gdje svatko odlučuje hoće li ostati s Gospodinom ili se oslanjati samo na vlastite snage, zaključio je papa Lav.