Na današnji dan rođen je čovjek veeeelikog srca – Ante Gabrić. Naš poznati misionar.

Čovjek koji po ljudskim mjerilima nije imao ništa: ni udobnost, ni sigurnost, ni pažnju javnosti… ali je imao sve. Imao je vjeru, strast za služenjem, i srce koje se nije štedjelo.

Kada bi govorio o uspjesima, uvijek je u središte stavljao Boga – jer je znao: Bog je taj koji vodi, djeluje i mijenja živote. I to je #ŽivotBezFiltera – kad nisam u središtu ja, nego On. I kada se ne bojim biti slaba, umorna, zbunjena… nego jednostavno živim istinu – u radu, u molitvi, u svakom trenutku života. Kad je lako, ali i kad je teško.

Otišao je daleko od doma, ali je dom nosio u srcu.

Primjerom svojeg života uči nas da se ne bojimo živjeti, da radimo predano i s radošću, da budemo jednostavni i iskreni. Poznat je bio po svom humoru i rado dijelio svoje zgode i nezgode, bez uljepšavanja. Mršavi Metkovčanin, kako je sam sebe nazivao, bio je dokaz da svetost nije u velikim riječima, nego u velikom srcu.

U hrabrosti da kreneš.

U radosti da služiš.

U miru da prihvatiš i teško i lijepo.

I zato ti oče Gabriću, od srca hvala!

Hvala ti što nas učiš da budemo sretni u malim stvarima, hrabri u izazovima i veliki u ljubavi. Ti si zaista živio punim plućima.

Životom si pokazao kako biti sretan i kad imaš gotovo ništa od materijalnih stvari. Pokazao si da rad može biti molitva, a služenje – najveća sloboda.

Od tebe sam živo naučila da ako želim živjeti punim srcem – moram se usuditi voljeti bez kalkuliranja.

Naučila sam i kako se nasmijati kada sve krene naopako – jer i tada Bog vodi i nema mjesta panici.

Hvala ti na finom receptu za život:

Manje kukanja, više služenja.

Manje prigovaranja, više zahvalnosti.

Manje straha, više srca.

Manje mrštenja, više osmijeha.

Sretan ti rođendan, oče Gabriću. Veliki 111. rođendan!

Hvala što primjerom svojeg života i danas pališ svjetlo u meni, u svima koji se tebi utječemo…