Ovi koraci neće biti laki, ali će vam donijeti slobodu. Ponekad nemamo želju oprostiti, ponekad je ta želja slaba, a ponekad je u obitelji jednostavno prisutan duh neopraštanja.

U takvim je slučajevima potrebno moliti Boga za milost da poželimo oprostiti, za snagu i ljubav kako bismo mogli oprostiti.

U procesu opraštanja možemo surađivati s Božjom milošću. Egzorcist, svećenik Jim Blount, preporučuje četiri koraka opraštanja koji nam mogu pomoći da oprostimo potpuno.

1. Čin volje

Za prvi korak potrebna je volja.

Za oprost se moramo slobodno odlučiti jer on ne počiva na osjećajima ili emocijama.

Riječ je o odluci da nešto učinimo i o obvezi da prošlost ostavimo iza sebe. Misli i osjećaji pomažu nam da ispravno odlučimo, ali na kraju su naše odluke te koje određuju naš život.

Oprost / Foto: Canva

Oprostiti možemo uz pomoć iscjeljujuće milosti Isusa Krista. „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“, molimo u Očenašu.

Ako nismo milosrdni prema drugima i sami ćemo biti uskraćeni za milosrđe.

Kao što je Isus na križu oprostio svojim progoniteljima, tako i mi opraštamo onima koji su nas povrijedili.

Možemo oprostiti svakome, roditeljima i drugim članovima obitelji, svećenicima, učiteljima i svima koji su nas ikada ranili, ali za to nam je potrebna milost i postojana volja.

Da bismo se mogli odlučiti na oprost, molimo:

„Opraštam ti, [Ime], u ime Isusa Krista, sada i zauvijek.“

2. Blagoslivljajte one koji vas progone

U drugom koraku blagoslivljamo one koji su nas povrijedili.

Kršćani na zlo uvijek odgovaraju blagoslovom.

Možda nas je povrijedilo to što nas je netko proklinjao. Kada proklinje netko tko ima autoritet, to je osobito štetno. Umjesto proklinjanja, koje dolazi od Zloga, svoje usne koristimo za blagoslivljanje.

To je najvažniji korak u opraštanju.

Blagoslov tjera srdžbu i mržnju zbog naših rana. Blagoslov topi led u srcu i iscjeljuje ga.

Blagoslivljajući osobu poručujemo da joj želimo dobro – da upozna bezgraničnu Božju ljubav i bude dionik njegova milosrđa. I sveti Pavao kaže:

„Blagoslivljajte svoje progonitelje“ (Rim 12,14).

Molitva / Foto: Depositphotos

Čak i ako nam je netko učinio nešto strašno, želimo da mu bude oprošteno, da bude iscijeljen i blagoslovljen. Zato kršćani mole za one koji su nas povrijedili, moleći Boga da žive ispunjen život i da se raduju ovom i sljedećem svijetu.

Možda osoba koja nas je povrijedila i sama trpi, primjerice zbog alkoholizma ili ovisnosti i treba ozdravljenje. Molimo za nju da bude oslobođena svoje bolesti.

U tom se koraku počinje izlijevati istinski oprost. A kada oprostim, sve vidim u novom svjetlu.

Kada nekoga blagoslivljate, recite:

„Tebe, [Ime], obilno blagoslivljam u ime Isusa Krista, sada i zauvijek.“

3. Uvijek zahvaljujte

Sljedeći je korak težak. To je poziv na svetost jer od nas traži da stvari gledamo onako kako ih gledaju sveci, Božji prijatelji.

U bolnim ranama mogu pronaći Krista. On je razlog svih dobrih stvari koje mi se događaju u životu i donosi mi blagoslov.

Ponekad pak dopusti da mi se dogode i loše stvari, dopušta moju ranjenost. Bog moje rane i bol koristi kako bi me naučio poniznosti i da postanem svjestan svoje ovisnosti o njemu.

Kada se u svojoj ranjenosti okrenem Bogu, on može izliječiti te rane i one postaju lijek.

Kroz patnju mogu mnogo naučiti o milosrdnoj ljubavi, koja je najdublji oblik ljubavi. Mogu čak početi zahvaljivati Bogu za svoje rane, jer shvaćam da smo upravo po svojim ranama pronašli otkupljenje. Tada mogu razumjeti dubinu Pavlovih riječi:

„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 18).

Zahvalnost/ Marcos Paulo Prado/Unsplash

Iako ne želimo progone i boli, one mogu biti kanal milosti i bogate žetve. Sveto pismo kaže:

„Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24).

Sveta Terezija Avilska rekla je da će jedina stvar na kojoj ćemo Bogu zahvaljivati kada dođemo u nebo biti naš križ. Sveta Ruža Limska rekla je nešto slično:

„Nema drugih ljestvi do Neba osim križa.“

Gospodin nas je učio da okrenemo i drugi obraz. Naše rane možda su strašne, ali ih Bog proslavlja. Ni Kristove rane s križa u nebu nisu izbrisane, nego objavljuju Božju slavu.

Po njima apostoli prepoznaju Gospodina i vjeruju.

Moramo moliti za milost da možemo zahvaliti Bogu za rane koje nam je život zadao, jer su one put ozdravljenja.

Bogu zahvalite ovom molitvom:

„Zahvaljujem ti, Gospodine, i tebi, [Ime], za ranu koja se iscjeljuje.“

4. Slavite Gospodina

U četvrtom, završnom koraku opraštanja izravno slavimo Boga. Svoje misli usmjeravamo prema nebeskom kraljevstvu, klanjamo se Bogu i slavimo ga za sve što nam daje.

Bog je božanski Liječnik koji nam dolazi pomoći u našem grijehu i trpljenju kako bi nas otkupio.

U Svetom pismu piše:

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Večer slavljenja / Foto: Božja pobjeda/Facebook

Slavimo Boga za sve naše rane i trpljenja. U svojoj savršenoj mudrosti sve je stvorio za moje dobro – ovdje i u vječnosti. Slavljenjem mu vraćamo sve što jesmo i sve što smo pretrpjeli.

Ovim se korakom opraštanje dovršava i pomaže nam da u punini prihvatimo svetu Božju volju, piše Aleteia.

Slavite Boga ovom molitvom:

„Gospodine, slavim tebe i tvoju svetu Majku i veličam te zbog tvoga nebeskog nauma koji me spašava i vodi u savršenu radost.“