Kardinal državni tajnik Pietro Parolin posjetio je novu jedinicu za dijalizu u pedijatrijskoj bolnici Bambino Gesù u Rimu i govorio na konferenciji pod nazivom „Kultura davanja“.

Razmišljajući o prirodi davanja u doba kada se sve mjeri „u smislu dobiti, učinka i korisnosti“, kardinal Parolin je upitao: Što možemo dati?

Puno – zapravo, možemo dati sve. Novac, koji nadahnut milosrđem postaje „oruđe pravde“; organ, da ponovno potvrdi ljubav koja „nadilazi smrt“; i vrijeme, koje u današnjem frenetičnom svijetu postaje „jedan od najviših oblika milosrđa“.

Ovo su bile teme obraćanja državnog tajnika ujutro 17. veljače u dvorani Salviati bolnice Bambino Gesù na njezinom mjestu Piazza Sant’Onofrio na brdu Janiculum u Rimu. Prije samog događaja, kardinal je obišao i blagoslovio novoobnovljeni bolnički odjel dijalize, donosi Vatican News.

Novčano darivanje kao konkretan oblik ljubavi

„Davanje je tihi, ali neizmjerno moćan jezik kojim muškarci i žene izražavaju najbolje od sebe“, rekao je kardinal Parolin, ističući da nam velikodušnost omogućuje da izađemo iz sebe i otvorimo se drugima. Iako davanje ima mnogo oblika, svi slave Boga kada se daju s „čistim srcem i namjerama“.

Financijsko davanje, koje se često smatra „najjednostavnijim i najmanje duhovnim“ oblikom, ipak može postati konkretan izraz ljubavi. Sam Isus je to istaknuo prisjećajući se udovice koja je ponudila nekoliko sitnih novčića u Hramu — beznačajnih izgleda, ali dragocjenih značenja.

Bog djeluje kroz ljudska bića

„Moramo se pouzdati u Boga, ali On djeluje kroz ljudska bića“, rezimirao je kardinal. Ekonomska velikodušnost, naglasio je, „vraća dostojanstvo“ i omogućuje buduću skrb. Zahvalio je svima koji podržavaju bolnicu Bambino Gesù, istaknuvši da ne čine samo velikodušnu gestu, već sudjeluju u „misiji brige i nade, čuvajući život i dostojanstvo“.

Donacija organa: Nadmašiti patnju

Vatikanski državni tajnik potom se osvrnuo na darivanje organa, što je posebno značajan čin na odjelima za dijalizu. Ona odražava Isusove riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje“

Ova gesta poprima još dublje značenje kada, u „neizmjernoj patnji“ gubitka, roditelj može stvoriti „život, nadu i budućnost“ za druge – nadvladavajući očaj i nudeći drugom djetetu „priliku za odrastanje“.

U darovanom tijelu kuca ljubav koja se ne predaje smrti

„Ljudski život je odnos i zajedništvo; u darovanom tijelu kuca ljubav koja se ne predaje smrti“, rekao je kardinal Parolin.

Dar vremena u pomahnitalom svijetu

Na kraju, kardinal je govorio o daru dostupnom svima: vremenu. „Znati slušati, pratiti, ostati uz nekoga. Reći nekome: važan si mi.“

Ukazao je na mnoge volontere koji tiho pomažu pacijentima i obiteljima, utjelovljujući prispodobu o dobrom Samaritancu – zaustavljanje, približavanje i briga. Kardinal Parolin također je zahvalio liječnicima, medicinskim sestrama i zdravstvenim radnicima, čija su zanimanja istinska zvanja koja zahtijevaju spoj „vještine i ljudskosti“.

Kvaliteta jedne civilizacije mjeri se njezinom sposobnošću da se brine za najslabije

Svaki čin skrbi, rekao je, „konkretan je odgovor na Isusovu zapovijed: ‘Oboljeh i pohodiste me’“, njegujući bratstvo koje postaje opipljiva podrška i prijateljstvo, a ne puka teorija. Kardinal Parolin je ponovio da se „kvaliteta jedne civilizacije mjeri njezinom sposobnošću da se brine za najslabije“, podsjetivši da u korijenu svakog dara leži duboka istina: spoznati da smo mi sami sve dobili na dar.

Samuelovo svjedočanstvo

Svoje svjedočanstvo podijelio je i sedamnaestogodišnji Samuele Galimberti, koji je prije transplantacije bubrega bio podvrgnut peritonealnoj dijalizi i hemodijalizi. Zahtjevno liječenje prisililo ga je da provede veći dio svoje adolescencije prvenstveno u bolnici, uključujući i svoj prvi dan srednje škole.

Gubio je nadu, sve dok nije stigao dugo očekivani „poziv za bubreg“. Od tog trenutka počeo je „novi život“. Samuele je narastao 30 centimetara, udebljao se i postigao uspjeh u sportu. Prošlog kolovoza u Njemačkoj postao je svjetski prvak na 5000 metara na Svjetskim igrama za osobe s transplantiranim organima.

Moj donator je moj anđeo čuvar

Ipak, nije zaboravio one koji su mu pomogli. „Svake večeri molim se dva puta – jednom Bogu i jednom za svog donatora, koji je moj anđeo čuvar. Spasio mi je život“, rekao je.

Zatvarajući događaj, predstojnik bolnice podsjetio je da je „ulaganje u djecu istinska dobrobit zajednice“ i izrazio nadu u „kvalitativni skok“ u nadvladavanju prevladavajuće „kulture profita“.